Tena Duran: Intuicija može pomoći kod donošenja odluka
Tena Duran, mlada žena koja muzikom zna popraviti raspoloženje i sebi i drugima, je muzikoterapeutkinja i Montesori pedagoginja. U ovom razgovoru pojasnila je zašto slušanje muzike nije samo po sebi terapija, i kako je ona razvila svoj profesionalni put.
“Muzikoterapija je jedna vrsta psihoterapije koja spada u suportivnu terapiju. To je terapija koja pruža podršku kakvu klijent treba u svojoj svakodnevici. Naravno muzikoterapiju možemo koristiti i s ljudima i djecom koji imaju određene teškoće, intelektualne ili teškoće u razvoju. Muzikoterapiju možemo raditi čak i s bebicama, s trudnicama pa sve do treće životne dobi, dakle do starijih ljudi.” – pojašnjava Tena.
Pogotovo u vrijeme kad puno pričamo o mentalnom zdravlju, puno pričamo o tome da smo pod stresom, da nam trebaju nekakva pomagala, da nam trebaju nekakvi stimulansi, a muzika se čini kao nešto pristupačno i jednostavno.
“Odrasle osobe znaju reći pa ja sebi pustim neku glazbu koju ja volim i to je moja muzikoterapija.” – smije se Tena i dodaje kako je to simpatično, ali ne i sasvim istinito.
“Kako ja volim reći, ne možemo sami sebe muzikoterapeutirati. Zato nam je ipak potreban terapeut, dakle nekakva stručna pomoć, stručno vodstvo. Općenito, u bilo kojoj vrsti terapije, liječi upravo taj odnos između terapeuta i klijenta. Taj odnos se između njih razvija kao jedna dinamička sila promjene, kako mi to volimo reći.”
Prema stručnom viđenju, muzikoterapija je specifična po tome što u svom središtu ima upravo glazbu, koja je jako snažan medij, ali isključivo medij. “Glazba ne može lječiti kao što mnogi misle. Vraćam se opet na to da upravo lječi odnos između terapeuta i klijenta koji se između njih stvara i raste. Glazba je samo jedan medij kroz kojeg se sve to događa.” – kaže Tena.
Muzikoterapija spada pod kreativne terapije, to je jedan od četiri modaliteta kreativnih terapija, u koje osim muzikoterapije spadaju i art terapija, drama terapija i terapija pokretom i plesom. Sve te četiri kreativne terapije u fokusu imaju nekakvu umjetničku nit, koja je nit vodilja.
Tena kaže da moramo razlikovati samopomoć od prave terapije. “Mi sebi uvijek možemo pustiti neku glazbu, na nju plesati, pjevati, plakati čak, ali trebamo ipak znati da to nije prava terapija. To je vrsta samopomoći koja je također vrlo poželjna.”
Na pitanje o svom profesionalnom putu i odlukama, Tena priča da je “glazba zaista srasla sa mnom. Ja sam prije nego što sam naučila čitati slova, riječi, naučila čitati note. Dakle, ja sam u vrtiću već se upoznala s glazbom kroz vrtički zbor, pa onda preko sviranja klavira i onda opet kroz školovanje, pjevanje u mnogim zborovima, glazbena škola, klavirska pratnja, pratnja na gitari…”
Došavši na fakultet u Osijek, Tena je razmišljala i o svom prvom studentskom poslu i tu se ukazala prilika. “Položila sam audiciju u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku i time si omogućila pjevanje u različitim operama, operetama, mjuziklima u opernom zboru našeg kazališta.” Tena je već 13. sezonu u tom kazalištu i pjeva. “Naravno, u studentskim danima sam bila u još jednom zboru desetak godina, koji je isto obilježio moj glazbeni svijet.”
Tena voli reći da je sve bilo spontano i da je bila vrlo logična odluka upisati muzikoterapiju kao posljediplomski specialistički studij. “Nekako sam time zaokružila i upotpunila tu cijelu svoju priču i tu svoju potrebu što se tiče glazbe i izražavanja kroz glazbu. To sam nekako uspjela povezati s time da, kroz ono što ja živim, kroz svoju strast, i kroz ono što ja jesam, mogu pomoći ljudima upravo kroz taj medi glazbe.”
Razmišljajući o nekome ko danas zapošinje profesionalni put Tena kaže da se ni do danas u potpunosti nije riješila straha.
“Mene je uvijek nekako u životu kočio određeni strah i ne mogu reći da sam se u potpunosti dan-danas rješila straha. Iako sam dosta oprezna, svi oni koji me poznaju, znaju da sam većinom svim tijelom na jednom roza oblaku na kojem sjedim i sa svim ružičastim naočalama.”
“Volim reći da sam istovremeno sa bilježnicom i olovkom i s jednom nogom čvrsta na zemlji. Znači ja sam u vječitom nekom traganju između snova, vizija, ali opet s druge strane jako volim kad mi je sve strukturirano, posloženo.”
Kad Tena govori o nekom profesionalnom putu svjesna je da zna biti i trnovit i lagan, ali da ništa nije linearno. “Nekako bih mlađoj sebi preporučila da se manje boji. Vjerojatno će isto verzija mene za 10 godina također isto to preporučiti verzije mene sada.”
Taj strah je nešto što mnoge koči, pa ne uspjevaju ostvariti svoje male i velike ciljeve i snove, kaže Tena i zaključuje: “Ja bih nekako preporučila svima da budu dovoljno hrabri; jer hrabrost nije samo biti hrabar i činiti neke stvari jer se toga ne bojimo. Hrabrost upravo ono kada skočimo u nepoznato i kada se dočekamo čvrsto na svoje dvije ruke i dvije noge i putem zapravo puno učimo.”
“Samo budite hrabri, slušajte svoj unutarnji glas. Uvijek ističem tu intuiciju koja je jako bitna, bez obzira što drugi ljudi i okolina pričali. Ono što je duboko zapisano u vama, ono što vam priča nekako iznutra, slušajte to! Slušajte taj glas i vjerujem da će vas odvesti u pravom smjeru!”
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.