Prvi posao nije još jedan ispit na kome se može prepisati: Akademija Misije Moguće
Jedan od kontributora u Misiji Moguće, novinar Almir Panjeta, pomogao je svojim pitanjima dodatno pojasniti šta mladi na početku profesionalnog puta mogu očekivati od Akademije za prvi posao.
Jedan od kontributora u Misiji Moguće, novinar Almir Panjeta, pomogao je svojim pitanjima dodatno pojasniti šta mladi na početku profesionalnog puta mogu očekivati od Akademije za prvi posao.
PANJETA: Za kakve mlade osobe je namijenjena Akademija za prvi posao i šta mogu očekivati u ovom programu?
Tražim mlade koji žele tražiti rješenja umjesto da brinu o problemima. Za početak, to je jedina eliminatorna karakteristika.
PANJETA: Koje afinitete treba imati mlada osoba da bi upisala Akademiju “Misije moguće”?
Pozvala sam mlade koji žele investirati 20 minuta dnevno kako bi sebi povećali šanse da nađu i zadrže idealan posao. Mlade osobe, prvenstveno žene, koje ne žive u velikim urbanim i ekonomskim sredinama, imaju manje šanse za edukacije i umrežavanje, što je ključno na početku karijere, tako da im dostupnost ovakvog programa otvara puno više opcija. Neke od kandidatkinja su mlade majke, neke su studentice pri kraju fakulteta, a svi imamo zajedničku karakteristiku da ne želimo ovisiti o tuđoj dobroj volji, nego o vlastitoj vrijednosti i sposobnostima, koje stalno uvećavamo.
Vjerujem da živimo u vremenu u kome posao nije ograničen ni vremenom ni prostorom, pod uvjetom da imamo sposobnosti koje vježbamo u Akademiji. Od komunikacijskih vještina, ekonomske pismenosti, emocionalne inteligencije, inovativnosti pa do radnih navika – sve su to temelji na kojima se gradi karijera – bilo da radimo u velikim sistemima, za druge ili za sebe. Možda će jasniji biti kratak odgovor – kandidati nisu one mlade osobe koji samo čekaju da im posao neko ponudi ili nađe.
PANJETA: Šta ta osoba može očekivati od Akademije, a šta može ponuditi?
Ovo je prvo izdanje, tako da može očekivati individualiziranu podršku, odgovore na pitanja i motivaciju da postane najpoželjniji kandidat za idealan posao po svojoj mjeri. Ove godine, Akademiju radim u dva ciklusa i nisam sigurna hoće li i u kom formatu biti dostupna ubuduće.
Volim reći da je Akademija svojevrsni testni poligon gdje se uči na greškama. Kroz te greške kreiramo portfolio kojim ćemo potencijalnim poslodavcima dati uzorak – šta je ta mlada osoba u stanju ponuditi, bez obzira na manjak prethodnog iskustva.
Potpuno sam svjesna da mladi na početku karijere nemaju pojma niti šta žele, niti šta ih čeka na poslu – ali to se ne može ni znati dok se ne okušaju.
Bez obzira na struku, afinitete i želje, sve ono što ćemo vježbati u Akademiji predstavlja olakšicu na poslu. Svi primjeri i zadaci su potencijalne stavke u CV-ju, primjeri o kojima se može pričati na intervjuima i dijelovi budućeg portfolija.
PANJETA: Mladi danas često nakon školovanja nažalost nisu kako treba osposobljeni ni za ono za šta su se školovali i brojni čak dobronamjerni poslodavci žale se da i kad ih prime moraju uložiti dodatna sredstva i vrijeme da ih nauče da rade taj posao. Sistem je takav takav jeste ali šta pojedinac i pojedinka sami mogu učiniti da po okončanju školovanja ne dođu u takvu situaciju?
Iako sam prošla formalno obrazovanje, svjesna sam svih slabosti sistema koji mlade ne pripremi za posao. Poznajem sjajne stručnjake bez diplome, a sretala sam i nestručnjake s diplomama. Vjerujem da su praksa, spremnost na učenje i stalno usavršavanje jedini odgovori na to pitanje. Alternativa je mnogo stresa i razočarenja na svim stranama. Posla ima puno više nego ljudi koji su spremni taj posao raditi. Neke se stvari ne mogu izgooglati, a umjetna inteligencija traži ljude da bi bila iskoristiva. Život nije još jedan ispit na kome se može prepisati, a džeparac kojeg roditelji zarađuju teško može biti dovoljan za ekonomsku neovisnost mladih.
PANJETA: Naravno da je diploma važna, ali nije i jedino što se traži na tržištu, i mladima je nekada to često teško prihvatiti jer misle da im samo posjedovanje diplome mora garantovati i radno mjesto i vrlo brzo dolazi do “otrježnjenja”. Kako da to prihvate, odnosno kako da svoje znanje stečeno diplomom što bolje “prodaju”?
Prodaja je ključna riječ, i kroz Akademiju želim pomoći mladima da razumiju šta mogu ponuditi poslodavcima i šta će se od nih na poslu očekivati. Svjesna sam da je teško prihvatiti promjenu – iz načina rada u kome su nagrađeni tačni odgovori, do situacije u kojoj treba postaviti pitanja i razumjeti odgovore. Često sam govorila da poslodavci ne traže nekoga ko će im napraviti dodatni posao, niti nekoga da im objašnjava šta oni još treba da rade i kako. Poslodavci žele umanjiti neizvjesnost, i mladima želim pomoći da budu spremni na to.
PANJETA: Koliko je u svemu važan segment cjeloživotnog učenja, nadopunjavanja znanja, pa ako treba i promjene zanimanja u jednom momentu života, i koliko će o tome i na koji način biti govora na Akademiji?
Nemamo pojma kakvi poslovi će se tražiti za koju godinu i šta će značiti struka. Međutim, uvijek će biti potrebno komunicirati – znači slušati i jasno predstavljati svoje ideje – kao i prihvatiti odgovornost. Uvijek će se tražiti donošenje odluka, sposobnost prihvatanja novih ideja, kao i procjena tačnosti informacija. Sve module obrađujemo kroz priče, primjere, diskusije i odgovore na pitanja polaznika. Sve je interaktivno i fleksibilno, tako da će svako kreirati svoj rezultat. Moja uloga je da ponudim pomoć, smjernice i inspiraciju.
PANJETA: Tokom svoje karijere sreli ste mnoge mlade osobe koje su uz puno truda, upornosti, ali i sreće, uspjele u mnogim stvarima. Sigurno ste sreli i one koji uz sve to ipak nisu uspjeli. Šta smislite u čemu su pogriješili, i na koji način se i u tom slučaju može popraviti stvar?
Uspjeh je realtivan pojam, i svako za sebe najbolje zna mjeriti rezultate. Ako su u pitanju objektivni i mjerljivi rezultati, i tu će se postaviti pitanje šta je kome važnije. Moje mišljenje o tuđem životu nije bitno – isto kao što ni meni nije bitno mišljenje “publike sa jeftinih sjedišta” o mom životu, percipiranom uspjehu ili neuspjehu. Mlađima od sebe kroz Akademiju ću pomoći da postanu svjesni svojih vrijednosti, ali i vlastitih nedostataka koji se mogu ispraviti. Sve to im je bitno za bolje pozicioniranje u razmjeni koristi i ekonomskih vrijednosti.
PANJETA: Koje su najmanje tri vještine/kvaliteta s kojima biste voljeli da svaki od vaših polaznica i polaznika izađe s Akademije “Misija moguće”?
Voljela bih svakome pojedinačno pomoći da ostvari vlastiti cilj – a meni bi bilo drago da prihvate odgovornost za vlastiti život, stvore naviku da uče i steknu sposobnost ostvarivanja ljudskih kontakata koji kreiraju i ideje i prilike.