Višnja Željeznjak je ekspertica za digitalni marketing, edukatorica, poduzetnica i osnivačica firme Logit. Kroz pokretanje platforme za poslovne edukacije Eduza ostvaruje svoju Misiju Moguće.

Kao jednu od najvažnijih lekcija naučenih kroz iskustvo, Višnja izdvaja onu o pogrešnom uvjerenju o bitnosti “šta će neko reći”.

Višnja Železnjak, suosnivačica platforme za poslovne edukacije Eduza, je jedna od onih koji vrlo rado dijele svoja znanja. Poduzetnica je već 20 godina, a svoj poduzetnički put je započela kao majstorica za web, i za pisanje marketinčkih sadržaja. “Startala sam svoju tvrtku Logit internet usluge, tada u Zagrebu, danas u Rijeci i nakon 15 godina, nekako sam svoju ekspertizu stekla u razvoju web stranica i u marketingu, pogotovo B2B marketingu za web.” Nakon toliko godina pokrenula je svoj startup za poslovne edukacije Eduza i tu je njena Misija Moguće zapravo pomoći ljudima da u Hrvatskoj žive od svog znanja.  “Želim pomoći stručnicima i edukatorima da unovče svoje znanje, a ljudima koji se žele obrazovati da bi bolje poslovali, da bi bili bolji u svojoj karijeri, želim pomoći da dođu do najboljih edukacija, vrsnih hrvatskih stručnjaka i da to bude baš ono što njima treba. To je moja Misija Moguće i na tome sada radim.”

Budući da je ovaj interview posvećen mladima koji traže prve poslove, Višnjino iskustvo je dragocijeno upravo jer je karijeru počela ne tražeći nego stvarajući svoj vlastiti posao. Kad se iz te perspektive sjeti svojih početaka, prvih grešaka, ono što bi izdvojila, su njene najdraže, odnosno najteže i najvažnije lekcije.

“Moje cijelo iskustvo u karijeri je provedeno u mojoj vlastitoj firmi. Imam možda sve skupa šest mjeseci staža radeći za druge. To je bilo još u doba studentskih dana, tako da nije toliko relevantno, iako je bilo zabavno i iako sam puno toga naučila. Kad sam skupljala svoje ideje koju pogrešku izdvojiti za danas, ja sam se fokusirala na nešto što je jako teško odagnati, što je jako teško zapravo zauvijek maknuti iz svog poslovanja.  To je uvijek prisutan strah, i to strah od toga što će ljudi reći.” – priča Višnja.

“Ponekad kada mislimo da smo nadišli takav strah, on nam se vrati u nekim drugim oblicima, u nekim drugim formatima, i uvijek je tu negdje u pozadini da nas zeza i da nam odmaže u poslovanju.”

“Evo recimo što konkretno znači. Ja sam u svojoj karijeri radila sve što neki poduzetnik za malu firmu radi: od marketinga, preko prodaje, do zapošljavanja, nabavke uredskog materijala, odlasci na sastanke, sve, apsolutno sve funkcije.  Kada imate strah od toga što će ljudi reći, što će reći klijenti, što će reći dobavljači, što će reći zaposlenici, vi zapravo ne možete biti svoje ja i ne možete svoj potencijal uopće izraziti do kraja.”

Višnja za primer navodi pojavljivanje u videu. “Praktički do sada, sve do 2020, ja sam se grozila videa i nisam se htjela nigdje pojavljivati. Onako, kao da se bojiš svoje sjene, kao da se bojiš da li ćete ljudi prihvatiti.” – priznaje i dodaje kako je svjesna što to znači. “Sa takvim ponašanjem, nažalost, mi sebi smanjujemo prilike i ne dozvoljavamo sebi da nas ljudi upoznaju, da ljudi doista vide i upoznaju našu kvalitetu koju mi svi inherentno imamo. Svi imamo više ili manje, imamo neke specializacije, imamo neke svoje dobre strane i kada se bojimo što će drugi ljudi reći, tada ne možemo to izraziti.”

Višnja priča kako je njoj to bilo iznimno teško kroz karijeru, kao i da to vidi često kod mladih ljudi. “Vidim kako ih sputava nemogućnost izražavanja i ja bih htjela pozvati da rade na tom strahu.”

Prepoznavanje straha kao jedne velike prepreke se često pojavljuje u intervjujima Misije Moguće. Često ljudi govore, u onim snimcima koji su objavljeni, a i u našim pripremama, “ja nemam što da kažem” ili “zašto ja?”, ili “ima neko koje je puno zanimljiviji od mene”, ili “šta će neko reći”, ¡” zašto baš ja u Misiji Moguće?!”.

Misija Moguće je nastala upravo da ideji da od nas 8 milijardi na svijetu, svako ima svoju priču. Svako može da bude u Misiji Moguće zato što se nekad u životu našao uprilici da iskoristi mogućnosti umjesto da se blokira u strahu. Ono što ja vidim iz moga životnog i poslovnog iskustva i jeste da svi koji imaju nešto da prigovore, mogu slobodno da okrenu glavu na drugu stranu i traže nekoga drugoga da slušaju umjesto mene. Danas ima jako puno prilika, danas na svakom koraku postoje sadržaj, postoje ljudi, postoje ponude koje neko može da prihvati kad mu trebaju, ako mu trebaju. To ne znači da, ono što ja kažem, ono što ja mislim, ono što ja ponudim, bilo koga prisiljava da to sluša, gleda ili konzumira. Tako da, kad to imam na umu i kad se tako postavim i ponašam prema sebi onda kažem ja ću pričati ono što ja imam, ono što ja mislim da je bitno ono što ja želim da podijelim nadajući se da će nekome biti korisno. Svi ostali imaju puno drugih izbora i mogu se ponašati u skladu s tim.

“Točno. Da, ljudi žele čuti nas.” – potvrđuje Višnja i dodaje: “Dakle, nema jako puno originalnih ideja na svijetu i zapravo nitko ni ne očekuje od nas da ćemo mi biti neki originalni mislilac koji će izreći nešto što nije svijet do sada čuo. Ljudi žele čuti stvari baš od nas, na način na koji mi to kažemo, provučeno kroz filtre naše glastitog iskustva i obrađeno na jedan novi način. I to je ono što ljude zanima i zbog toga nijedan od naših glasova zapravo ne bi smio biti potisnut.”

Mislim da je tu prostor da se mi izrazimo i da krenemo odagnavati taj strah. Da, i na nekakvom širim nivou, na nekakvom globalnom nivou što nas više podijeli svoje priče, što nas više učini transparentnim naše razmišljanje i naše stavove, to ćemo se bolje razumijevati. Jer puno sukoba i puno predrasuda su upravo zasnovano na nepoznavanju i na onome što mi mislimo da neko misli i onome što mi tumačimo da je neko želio da kaže.

A ako to kažemo otvoreno, pa sviđalo se nekome ili ne, barem znamo na čemu smo i barem se pozicioniramo u odnosu na to. Jer ima puno stvari koje su vidljive, koje su vrlo agresivno vidljive, s kojima se ne slažemo, ali možemo li utjecati na njih ili ne možemo, to je druga stvar. Ali ono što možemo, možemo napraviti svoj nekakav odabir onoga što nam dolazi u glavu i onoga na što obraćamo pažnju, onoga čemu dajemo svoje vrijeme.

Na pitanje šta bi bila njena poruka “mlađoj sebi”, odnosno koje greške primijeti kod mladih, a koje bi im voljela pomoći da  izbjegnu, Višnja odgovara: “Prvo bih rekla ljudima da si dozvole eksperimentirati i da smo svi jednako vrijedni svima drugima. Znači svatko od nas donosi neku vrijednost na ovaj svijet i ako neko ima 20 godina jednako vrijedan kao je osoba koja ima puno puno više godina iskustva.  Mi trebamo ekspertizu mladosti isto kao što mladost treba ekspertizu starosti. Moj savjet i ono što vidim da ljudi rade je da od sebe očekuju da sada moraju promijeniti svoj čitav karakter preko noći da bi se promijenili i da bi nešto počeli raditi. Svi mi instinktivno znamo kada nešto ne radimo dobro ali se ne možemo pomaknuti s mjesta.”

“Moj savjet je nešto što sad to je valjda iz psihologije ali ne mislim onako baš stručno to govoreći. Psihologija to zove terapija izlagenjem to je exposure therapy drugim rječima – izložite se. I to ne odjedanput, sada ću sve promijeniti u svom životu pa ću biti odjedanput bolji, nego napravimo jedan mali korak danas.

Iz marketinga to može biti tipa danas ćemo napisati jedan post. Danas ćemo nekome nešto reći. Danas ćemo se izložiti javnosti.

Jedan mali korak, jedna minuta provedena na jednom videu, jedan snimljeni selfie, jedan izlazak među ljude, jedan razgovor u prodaji sa nepoznatom osobom, jedan komentar na jednom ovakvom live-u gdje će neko vidjeti ime i prezime naše. Po meni taj jedan mali korak je nešto što nam treba da bi smo skupili dokaze da mi to možemo i pogotovo kada vidimo eho javnosti, kada javnost dođe i kaže ovo ti je super, ovo se je dobro napisao, ovo mi se svidjelo. Mi onda sa snagom drugih ljudi počnemo graditi vlastito samopouzdanje zbog kojeg se bojimo i zbog kojeg imamo strah od drugih ljudi šta će oni reći.”

“Eto, mali koraci, izložite se javnosti i napravite to kao eksperiment. Ako vam se ne svidi, vratite se nazad gdje ste bili, možda ćete pokušati ponovo, ali ja sam prilično sigurna da će nam se neke stvari uhvatiti i da ćemo nastaviti. Ja sam također sigurna i ja vjerujem u male korake, male uporne i sistematične korake do čak i velikih promjena.” – zaključuje Višnja svoju poruku “mlađoj sebi”.

Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.

Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.

Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.

Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.

Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.