Marina Kovač u Misiji Moguće i traženju idealne lokacije
Marina Kovač je mlada žena koja je nekoliko puta mijenjala svoju adresu, tražeći kao svoju Misiju Moguće – mjesto po svojoj mjeri.
Marina Kovač je mlada žena koja je nekoliko puta mijenjala svoju adresu, tražeći kao svoju Misiju Moguće – mjesto po svojoj mjeri.
“Ne smatram da sam pretjerano mnogo mijenjala svoju lokaciju, ali opet, možda je to nešto što me gura da dalje mijenjam lokaciju, kako fizičku, tako i onu gdje se mentalno nalazim.”
Pripremajući se za intervju Marina kaže kako nije bila sigurna kako da se predstavi, jer – kako kaže – ne zato što ne zna ko je, nego zato što zna da može još toliko toga.
“Na neki način mi je i ograničavanje da kažem – to sam i to sam. Diplomirani sam politikolog po vokaciji, to je fakultet koji sam završila i to je formalno obrazovanje koje posjedujem. Što se tiče neformalnog obrazovanja, ako krenem da nabrajam, ne znam gdje bismo završili.”
Marina se trenutno bavi digitalnim marketingom, prije toga se bavila odnosima s javnošću i radila je kao PR praktičar u PR agenciji.
“Prva moja promjena fizičke adrese bila je kada sam upisivala fakultet. Kada dolazite iz malog mjesta imate opciju da se prilagodite tom malom mjestu, da ostanete tu gdje jeste, zadovoljite se formalnim obrazovanjem koje tu možete steći i prilika koje se tu nude. Moja opcija je bila da upišem fakultet i odem u neki veći grad. Iskoristila sam tu priliku, jer su srećom meni moji roditelji tada to mogli da priušte.”
Marina se preselila u Banjaluku i upisala Fakultet političkih nauka. Uvijek je imala želju da ide ka društvenim naukama. Pravo je nije privlačilo, a političke nauke, koje ni tada kao ni sada nisu toliko prespektivne, su bile njen izbor zbog kojeg se ne kaje ni danas.
“U Banjaluku sam se preselila 2010. godine i cilj je bio da završim fakultet, što sam naravno i uradila jer, kao što rekoh, kada ste iz malog mjesta, opcija je da ili ostanete tu ili da idete dalje i završite fakultet, ono i zbog čega ste otišli tamo.”
Upisala je fakultet koji je za nju bio uživanje i zadovoljstvo, a pored fakulteta uvijek je nalazila prostora da se bavi i nekim drugim stvarima. Zahvaljujući takvoj organizaciji, u trenutku kada je završavala fakultet Marina je već imala skoro dvije godine radnog iskustva.
“To moje iskustvo, naravno, nigdje nije bilo ni pribilježeno, ni upisano, a ni plaćeno, makar ne u finansijskom smislu. U svakom slučaju, naučila sam dosta i na kraju krajeva, sve to radno iskustvo mi je pomoglo da vidim gdje to želim biti, odnosno, čime se želim baviti.“
Nakon završenog fakulteta u Banjaluci, dobila je priliku da se preseli u Sarajevo.
“Postavljeno mi je pitanje da li bi prešla u Sarajevo, pošto sam radila u PR agenciji, Prime communications, i imali smo, kao i danas, kancelarije u Banjaluci i u Sarajevu. Počela sam da radim u Banjaluci, i kada me je direktor da pređem u kancelariju u Sarajevu, moj odgovor je bio – zašto da ne?! Završila sam fakultet, bila sam tu gdje jesam, naučila sam jako mnogo stvari. U agenciji sam naučila toliko toga i mislim i kada bih do kraja života ostala u Prime-u i dalje bih imala mnogo toga da naučim.”
Zbog prilika, vrste posla, i zbog klijenata, koji su bili više vezani za Sarajevo, odlučila je da je da iskoristi tu priliku, preseli se i nauči još nešto novo.
“S druge strane, Sarajevo je bilo bliže mom rodnom gradu. Nevesinje, Gacko, zavisi od toga kako opisujem odakle dolazim. U Sarajevu sam bila neke tri, četiri godine i, opet kažem, mnogo sam naučila i upoznala puno super ljudi, od kojih i dana danas učim, u kontaktu smo i za koje slobodno mogu reći da su mi ostali prijatelji.”
U jednom trenutku je osjetila da treba da traži nešto više.
“Sigurno bih završila u Češkoj da nije bilo korona virusa koji je tada zatvorio sve granice. – Zašto Novi Sad?! Pa, sviđa mi se grad. Hajde, zašto da ne! Bilo mi je čudno što je mnogo ljudi govorilo, – Svaka ti čast, to je potpuno novi početak, novi posao, novi ljudi, novi grad. Ja to uopšte nisam tako gledala, jer to uvijek posmatram na način da se uvijek možete negdje vratiti, tako da – Zašto da ne, hajde da pronađem posao u Novom Sadu.”
Kontakti i ljudi koje je upoznala kroz posao su joj omogućili da pronađe novi posao u Novom Sadu.
“Sad sam u Novom Sadu, dopada mi se i mislim da ću tu i da ostanem. S druge strane, mislim da sam to rekla i za Banjaluku, i za Sarajevo, tako da … vidjećemo.”
Kada je riječ o onome što bi poručila mlađoj sebi Marina kaže: “Prvo što mi je palo na pamet bilo je da kažem sebi – Samo nastavi tako, jer ja u suštini jesam zadovoljna s onim gdje sam, šta sam, ko sam i kakve ljude oko sebe imam. Možda bih rekla da ne žurim previše, ili ako već moram da žurim, da ne dopustim da mi iscuri to vrijeme koje sam dobila žureći.”
“Definitivno, prilike koje nam dolaze se trebaju koristiti pametno.” zaključuje Marina poruku “mlađoj sebi”.
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.