Katarina je mlada djevojka, po mnogo čemu slična i po mnogo čemu različita od svojih vršnjaka. Ona za sebe kaže da je sasvim obična djevojka, sa običnim životnim navikama, kćerka, sestra svoja dva brata i zaručnica “jednog divnog mladića”. Osoba kojoj su obitelj i zaručnik podrška u svemu. Katarina je po struci prvostupnik informatike, a trenutno je na diplomskom studiju informatike.

Njena Misija moguće sastoji se u isprobavanju različitih prilika i testiranju svojih mogućnosti. Radila je na štandu, prodavala šparoge i jagode, bila je ugostitelj u svečanoj dvorani, radila je kao web menadžer u jednoj njemačkoj firmi, a trenutno je na poslovima tajnika u administraciji jedne osnovne škole. Zimi, u slobodno vrijeme, voli pročitati dobru knjigu, a ljeti uživa u cvjećarstvu i voćarstvu. Katarinu zanimaju automobili, elektrika i još mnogo toga. Trenutno je i u Općinskom vijeću, u najmanjoj općini u Bosni i Hercegovini, i želi se okušati na polju politike. ”Smatram da osoba nije potpuna, ako ne pokuša uraditi neke stvari za koje misli da možda nije stvorena, jer ono što činimo zapravo nas gradi.”

Katarina vjeruje da svaku priliku treba iskoristiti maksimalno, a da svakom poslu treba biti posvećen, inače nema napretka. ,,Ako je osoba posvećena onome što radi, može zaista biti odlična u onome što čini, bila to njena struka ili ne.” Iskoristila je priliku da radi različite poslove, na to je ponosna i kaže da ne bi bila osoba kakva jeste, da nije okušala sve te mogućnosti.

Da nam se neka vrata zatvore samo da bi se neka druga otvorila, dokazuje i jedan važan događaj u Katarininom životu. Zbog nedovoljno visokih ocjena u srednjoj školi nije mogla da upiše željene studije matematike u Osijeku, ipak postigla je sjajne rezultate na državnoj maturi i tako uspjela da se nađe na listi primljenih studenata. Sticajem životnih okolnosti morala je povući svoju prijavu, te izabrati neki studij u svojoj zemlji. Odluka je pala na informatiku, kao najbliže onome što je stvarno željela studirati. U tim trenucima to joj je palo dosta teško. ,,Sada da se vratim u to vrijeme, ne bih prolila nijednu suzu, nego bih prihvatila priliku koja mi se nudi. Da sam možda otišla na studije u Osijek, ko zna kakva bih osoba danas bila.”

Iako mlade osobe neki događaju razočaraju u trenutku, Katarina vjeruje da to ipak nije razlog za odustajanje. ”Život nije sam crno–bijel, nego je pun različitih boja. Te boje nam se možda ne sviđaju, nekada nas plaše, a nekada su ružne i ne vidimo izlaz, ali sutra dođe dan kada smo okruženi veselim bojama , i vidimo da smo baš tu gdje trebamo biti.”

Katarina kaže da bi mlađoj sebi poručila da ima više samopouzdanja, da bude otvorena za sve prilike i da sluša svoje srce. ,,Većina mladih na Balkanu gleda budućnost na Zapadu. Kada završimo obrazvanje očekujemo da nam neko ponudi posao, da nas neko traži. Mi bismo trebali svoju sreću uzeti u svoje ruke, svoj život u svoje ruke. Zasukati rukave i prihvatiti se posla.”

Vjeruje da sami sebi trebamo otvoriti mogućnosti za prikazivanje sebe, za napredak i djelovanje u sredini koju volimo i u kojoj radimo. ,,Sa tim trebamo započeti u ranoj tinejdžerskoj dobi, jer se tada počinje graditi ličnost kakva se postaje u odrasloj dobi.”

Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.

Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.

Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.

Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.

Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.