Jelena Kalinić: Svako znanje je potencijalni izvor prihoda
Urednica i autorica bloga Quantum od Science, koji se bavi promocijom nauke, objavljuje vijesti iz nauke i bori se protiv teorija zavjere i lažnih vijesti iz oblasti nauke. Nasljednica ili kćerka ovog bloga je i web stranica www.vakcine.ba potpuno posvećena izvještavanju o vakcinama i borbom protiv dezinformacija u ovoj oblasti.
Urednica i autorica bloga Quantum od Science, koji se bavi promocijom nauke, objavljuje vijesti iz nauke i bori se protiv teorija zavjere i lažnih vijesti iz oblasti nauke.
Nasljednica ili kćerka ovog bloga je i web stranica www.vakcine.ba potpuno posvećena izvještavanju o vakcinama i borbom protiv dezinformacija u ovoj oblasti. U svom obrazovanju ima kombinaciju prirodnih i društvenih nauka iz lingvističko – književne grane: diplomirani biolog, završila je prvi ciklus ruskog jezika i master komparativne književnosti.
Sve to što je Jelena postigla danas, izgledalo je kao daleki san prije nekoliko godina. Neko bi njenu situaciju opisao kao „prekvalificirana“ i nezaposlena mlada osoba, koja je željela da nađe posao u struci i da njeno znanje i njena vrijednost budu prepoznati. Neko bi njenu situaciju prepoznao kao problem, ali je Jelena našla svoje rješenje.
„Rješenja nikad ne dolaze sama od sebe i za njih se treba potruditi. Jedan lik iz ruske književnosti, Oblonski, je dobra ilustracija. On je po cijele dane ležao i prigovarao, ali nikad nije ništa uradio da bilo šta poboljša ili da riješi problem. Ne možete biti Oblonski i čekati da rješenja sama dođu.“ – kaže Jelena
„Ono što sam ja u životu željela bilo je – da budem naučnica i predavačica. Htjela sam završiti biologiju i predavati na fakultetu, doprinositi našem univerzitetu, naravno sarađivati sa stranim univerzitetima i u naučnim projektima“, kaže Jelena. „Kad sam došla na fakultet znala sam da je jedini način da to postignem – da budem najbolji student. Zaista sam i bila najbolja. Svake godine sam dobijala nagrade kao najbolji student, s najboljim prosjecima. Nisam bila štreberica. To nisu bile samo ocjene na ispitima, nego i praktičan rad u laboratoriji.“
Međutim, Jelena se vrlo rano se suočila sa ‘čuvenom’ korupcijom i nepotizmom. “Ipak sam bila uvjerena da će pobijediti to moje znanje i moji dobri prosjeci, to što su svi profesori znali da sam dobar student. Ipak ne! To mi je bilo jako, jako tužno.“
Realnost je bila okrutna. „Sjećam se situacije kad me tata nalazi na podu, gdje očajnički plačem, jer ne vidim nikakav izlaz iz situacije. Bukvalno nemamo šta za jesti; mogu otvoreno to da kažem. Ne znam šta ću od sebe, jer niko neće da me zaposli. Znači, nemam veze, nemam novac da mogu platiti neku radnu poziciju; svima kojima dođem sa svojim magisterijem i tri fakulteta ja sam ‘too much’, ne znam šta da radim…“
Iz pozicije očaja i bola u želucu, Jeleni se pojavljuje ideja da piše blog o nauci, nadajući da se da će nekoga zainteresirati i da će na taj način pokazati šta zna i može.
„U tom momentu nisam ni znala da postoji nešto što se zove naučno novinarstvo. Tek sam kasnije učeći i čitajući blogove saznala da postoji ta profesija. Tako se s vremenom profiliram, a s vremenom ljudi počinju obraćati pažnju na moj rad.“ Jedan od prvih angažmana bio je ponuda Oslobođenja za pisanje u rubrici „Kultura, umjetnost, nauka“. Kasnije se pojavila i potreba za posebnom stranicom posvećenom isključivo vakcinama. To je bio i razlog da se formira pravni okvir za Jelenino djelovanje, što je Udruženje građana „Nauka i svijet“. Kasnije se Jeleni javlja i urednica Glasa Amerike. Sve su to elementi, odnosno male stepenice do sadašnje situacije u kojoj Jelena može reći da je samostalna i finansijski neovisna žena.
Pouka Jelenine priče mladima koji tek započinju svoj profesionalni put je da svaka struka, odnosno svako znanje može biti temelj održivosti i potencijalni izvor prihoda. Naravno, to zavisi od upornosti i kvaliteta rada. Priprema svakog članka zahtijeva vrijeme i trud. Kompletan proces, od početka pisanja bloga do trenutka kad Jelena može reći da je finansijski stabilna, trajao je skoro sedam godina.
„Često vidim da se mladi ljudi oslanjaju na to da će im roditelji naći posao. Onda roditelji nešto moljakaju po opštini ili u nekom ministarstvu, ‘nešto da se dijete zaposli’ u nekoj firmi… Ja bih voljela da se mladi ljudi ne oslanjaju toliko na roditelje. Što prije padnete, lakše će vam pasti pad. Jer, kad se jednom oslonite na nekoga da vam nađe posao, ostaćete uvijek ovisni. Ako ste samostalni, možda će se i desiti da vas neka institucija ili organizacija angažuje zato jer ste nešto pokazali ili uradili. Čak uvijek nešto možete raditi u jednom procentu slobodnog vremena, čak i ako radite za nekog drugog.“
Osnovna poruka je da uvijek treba nešto pokušavati, a ne oslanjati se na mame i tate. Čak i naizgled dobro rješenje ili „uhljebljenje“ može biti ograničavajuće, jer prava sloboda i fleksibilnost zapravo dolaze od ekonomske slobode. „Ekonomska sloboda žene štiti i od porodičnog nasilja. Najviše porodičnog nasilja se dešava u onim situacijama gdje je žena ekonomski ovisna i ne može da pobjegne. Da se razumijemo – ja primam honorare s više strana i svaka od tih strana me na neki način uslovljava. Moj izbor je to što ta ograničenja nisu u suprotnosti sa mojim vrijednostima i uvjerenjima i svakako bih primjenjivala ta pravila.“
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.