Jasmin Alibegović je novinar iz Sarajeva, jedan od onih novinara koji se ne zadovoljavaju time da samo zabilježe događaje, nego traži načina kako može dati doprinos da i drugima bude bolje, i da se dese promjene u pozitivnom smislu. Rođen je u Dubrovniku, ali od djetinjstva živi u Sarajevu, gdje je završio Fakultet političkih nauka na Odsjeku za komunikologiju.

„Svoju novinarsku karijeru počeo sam još u srednjoj školi, kada sam pisao za omladinski magazin „Karike“ – tu su bile pretežno omladinske teme i priče o mladima. Upravo tako sam se i zainteresirao za novinarstvo, i poseban fokus stavljam na mlade i priče o problemima mladih.“ Uslijedili su saradnički aranžmani na portalu Radio televizije Federacije BiH, portalu Avaz.ba, a danas je saradnik na portalu Al Jazeera Balkans. U edukativnom programu New Age Journalism je uradio istraživački film o studentima sa invaliditetom u okviru Magazina Žurnal.

Jasminova novinarska Misija Moguće bila je da pojača glas studenata sa inveliditetom, da priča sa kakvim preprekama se oni suočavaju, da pomogne da se o mogućim rješenjima čuje u širem krugu ljudi. „Dok sam još bio student na Fakultetu političkih nauka primijetio sam da nekoliko mojih kolega, koji su osobe sa invaliditetom, imaju neke poteškoće prilikom studiranja. Obzirom da sam u to doba bio na edukaciji o istraživačkom novinarstvu Magazina Žurnal, odlučio sam da predložim upravo tu temu.“

U tom filmu može se vidjeti nekoliko izjava osoba sa invaliditetom koje su odlučile da ispričaju svoju priču. Za tu priču Jasminu je bilo potrebno nekih 6 mjeseci. Tokom rada se susretao sa raznim preprekama – od nepostojanja tačnih informacija, do neodgovorenih pitanja, posebno iz institucija, koje su bile dužne dati informacije.

„Ono što me zaintrigiralo u svemu tome je studentski revolt i borbenost tih studenata, koji ne žele čak ni pozitivnu diskriminaciju, koja bi im se ponudila. Oni to ne žele, to im ne treba, i to mi je bilo fascinantno gledati i slušati sve te njihove priče.“ – prisjeća se Jasmin. „Iako sam se i sam nalazio u teškim situacijama u novinarstvu, u medijima, i u radu, mislim da je ipak sve moguće uz ustrajnu borbu, rad, trud, želju i volju.“

Kad je riječ o tom filmu, ono što je Jasminu bilo posebno zanimljivo su nedovoljna ulaganja, nedostatak stručne literature, pomagala, asistenata, i sve drugo što je potrebno osobama sa invaliditetom. „Samim tim što su oni upisali studije, znači da su željni znanja, žele da savladaju prepreke koje su ima na putu. Veoma je mali procenat takvih osoba, to je veoma mali broj. Iako se u našim zakonima definira da je obrazovanje dostupno svima, to nažalost nije bio slučaj, inače se te osobe ne bi susretale sa takvim problemima.“ – zaključuje Jasmin.

„Izazovno je bilo snimiti film, pogotovo sa sa jednim slabovidnim studentom, gdje se on praktično kretao uz pomoć štapa, i – jednostavno se sudario sa ulaznim vratima na fakultetu. Mi to svakodnevno gledamo, ali nažalost pristup obrazovnim institucijama – govorim i o osnovnim, srednjoškolskim i visokoobrazovnim – nije dostupan za sve.“ Jasmin dodaje da bi se u tom smislu trebalo „poraditi“.

Naravno da takve priče na novinara ostavljaju trag, kaže Jasmin. „Poslije takvih priča osjećam se i sretno i tužno – jednostavno su pomiješane emocije – jer sam pokušao biti dio rješenja velikog problema.“

Jasmin se u svom radu fokusira i na drugačije priče, a iako su neki problemi veliki da ih ne može riješiti samo svojim medijskim djelovanjem, ipak daje doprinos da se krene ka rješenju, postavljanjem pravih pitanja. Njegova poruka „mlađem sebi“ bila bi da treba biti hrabar i oprezan. „Ne treba se bojati postaviti pitanja i tražiti odgovore. Ne postoji izazov koji se ne može prebroditi, samo ako želite. Naravno, meni je u svakoj situaciji u životu oslonac bila porodica. Ne treba zanemariti takve ljude – iako ih je malo, mogu dati krila da poletite. Kada se nalazite u pozitivnom okruženju, onda i sami poprimate tu energiju – zato se okružite pozitivnim ljudima. Gledajte na sve probleme kao na nešto što je prolazno.“ – zaključuje Jasmin svoju poruku „mlađem sebi“.

Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.

Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.

Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.

Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.

Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.