Ivona Narančić: Moguće je i uživati na poslu i osjećati želju za promjenom
Ivona Narančić je u svom TEDx govoru detaljno opisala potencijalne prijetnje sa kojima se susreću mladi i načine kako ih prevazići. U ovom razgovoru Ivona je pričala o svom karijernom putu, a njena poruka “mlađoj sebi” je da prihvati i razvija sebe – onakvu kakva jeste.
Ivona Narančić je na svom Tedx govoru razradila prijetnje sa kojima se mladi susreću u online prostoru i načine kako te izazove prevazići.
Ivona je po struci magistrica demokratije i ljudskih prava, trenutno u edukaciji za gestalt psihoterapeuta, u edukaciji za NLP kouča i već tri godine community manager u lokalnom Sarajevskom TersHouse coworking prostoru.
Ivonu na njenom karijernom putu prate promjene, i ona za to vrijeme raste, uči, radi i napreduje. “Iskreno ja kao osoba nisam ona koja favorizira promjene. Nisam neko ko će sam inicirati proba nešto novo. Iskustvo i učenje posljednjih godina nekako me nagnalo da shvatim da u zoni komfora nema rasta. To je nešto što se stvarno pokazalo tačnim.” – kaže Ivona, i dodaje:
“Možeš biti super i sjajan na svom poslu i u životu, u svom kolektivu, ali u jednom momentu dođe do nekog prezasićenja, dođe interna potreba da se nešto novo proba, da se promijeni, da se sretniš sa nekim novim izazovima. Mislim da je to neki normalni dio rasta svakog čovjeka. Ta interna želja da jednostavno sebe staviš u drugačija iskustva, da izazoveš neke svoje granice i da vidiš kako bi se snalazio u drugim kontekstima, na drugim pozicijama, na drugim poslovima itd. Tako da mislim da je to nešto što dolazi prirodno svima nama i sa godinama i sa iskustvom. Tako je bar bilo u mom slučaju.”
Sve Ivonine promjene i učenje dovele su je upravo i do teme o kojoj je govorila na TEDxu. Radi se o temi koja je vrlo osjetljiva i vrlo važna za mlade ljude. Ivona je govorila o društvenim mrežama i o snalaženju i sigurnosti u virtualnom prostoru.
“Moja tema je bila kako optimizirati društvene mreže tako da one budu korisne mladim ljudima.”
“Društvene mreže su definitivno nešto što mi svi konzumiramo svakodnevno. Odmah sam na starstvu počela govoriti da nisam tu da govorim koliko su društvene mreže loše i da ih ne bi trebalo koristiti.”
Tema njenog govora bile su negativne strane o kojima se možda ne priča dovoljno. Fokus je stavila na četiri glavne teme: algoritmi, sadržaj koji konzumiramo, vrijeme koje provodimo na društvenim mrežama i fake news.
Upravo u vrijeme pripreme za ovaj govor Ivona priča kako je bila u fazi u kojoj je tražila način da ograniči opterećenje koje je stvorila zbog ogromnog vremena provedenog na društvenim mrežama. Primijetila je da, bez obzira na svoje znanje, koristi društvene mreže na loš način – pokušavajući da sebi tako popravi raspoloženje nakon lošeg dana. Govorila je iz ugla nekoga ko se bavi ljudskom psihom i emocijama.
Skrenula je pažnju na to koliko su algoritmi opasni. “Mogu nas dovesti stanja koja na engleskom nazivamo doom scrolling i echo chambers, gdje vi konstantno bivate u stvari bombardovani istim sadržajem.” – pojašnjava Ivona.
“Ako algoritmi prijemijete da vi preferenciju pokazujete za određene stvari, stalno će vam se nuditi iste stvari. Tako gubite tu prirodnu širinu i radoznalost da tražite bilo šta izvan toga.”
Ivona je govorila i o nepostojanju mentalnih filtera, da sadržaj kritički procijenimo. “Nama na feedu iskače sve – od žestoko filtriranih ljepotica do nekih novih trendova koji su apsolutno i neprirodni i nezdravi.”
Kroz tu prizmu pokušala skrenuti pažnju mladima da je to jedan virtualni svijet gdje je sve namontirano. “Često je sve izmanipulisano i moramo dobro razmišljati kada izađemo u taj svijet – šta želimo uzeti za sebe. Apsolutno se ne smijemo porediti sa onim što vidimo na tim društvenim mrežama.”
Još jednu opasnost o kojoj je govorila predstavlja vrijeme koji se provodi na društvenim mrežama. U svojoj prezentaciji je koristila istraživanja koja govore o tome da se, kada koristimo društvene mreže, aktivira isti dio mozga kao pri konzumaciji psihoaktivnih supstanci, odnosno droga.
“Zbog toga se luči dopamin i zbog toga postajemo toliko ovisni.” – upozorava Ivona i dodaje da ukoliko se ne osvijesti što se zapravo u glavi dešava biohemijski, nismo u stanju da se sami odbranimo jer to je zaista uovisnost.
“U Americi postoje i klinike i bolnice koje se bave ljudima koji su ovisni o društvenim mrežama. To se tretira kao kompulzivni poremećaj, dakle poremećaj gdje se ne možete kontrolisati. Kad bez kontrole konzumirate određeni sadržaj slični su efekti, bez obzira da li se radi o drogi, alkoholu ili bilo čemu drugom.”
Četvrta stavka upozorenja je bila da se, prema istraživanjima duplo brže šire negativne vijesti nego pozitivne, pogotovo fake news. “Nekad nismo u stanju da razaznamo šta je fake, šta nije ako nismo dovoljno pismeni o nekoj temi ili ako nemamo dovoljno informacija.”
Najbolji primjer, kaže Ivona, je bio nedavni period kada smo svi prolazili kroz pandemiju COVID-19 i kad znamo kakve su se vijesti širile. “Jednostavno, bez medijske pismenosti, bez kritičkog razmišljanja, društvene mreže mogu biti jako opasne.”
Sve navedeno je posebno bitno za mlade, koji u periodu dok nemaju formirane ličnosti mogu razviti razne poremećaje, tako da je odgovornost na odraslima da pomognu osvijestiti prijetnje i pomoći u razvoju zdravih mentalnih filtera za društvene mreže.
Na pitanje šta bi bila njena poruka mlađoj sebi, Ivona odgovara:
“Prihvati sebe baš onakvu kakva jesi.”
“Nekako kroz cijelu mladost, pokušavajući pronaći taj neki svoj identitet, pokušavala sam se prolagoditi raznim grupama s kojima sam se družila. To su bile razne subkulture, na fakultetu, neke ekipe, a kasnije je to bilo izjednačavanje sa drugima i poređenje kroz taj neki karijerni put.
Ivona danas vjeruje da poređenje sa drugima, kroz perspektivu nekih karakternih crta, ne vodi nigdje ako u suštini jednostavno ne prihvatimo sebe.
“Svi smo toliko unikatni, svi smo toliko drugačiji.
Svaki čovjek ima i svoje jake strane i svoje slabije strane.
Što prije se suočiš sa nejakim stranama što god one bile, živiš nekako ispunjeniji život i sa većim integritetom.
Meni su 33 godine, i još uvijek imam faze kada se naljutim na sebe što ja to nešto nisam uradila drugačije, je li to moglo ispasti bolje.
Jednostavno prihvatim sebe, pokušavam u to momentu reći da, u to momentu sam dala najbolje od sebe, takve su bile okolnosti.”
“Šta znači sebe voljeti? Jedna od tih stvari je prihvatiti sebe sa svim svojim stranama, pozitivnim i negativnim, i manje se porediti sa drugima.” – zaključuje Ivona poruku “mlađoj sebi”.
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.