Ivana Barišić: Svakome se može dogoditi kriza, a ogromnu snagu možemo pronaći u sebi
Ivana Barišić je mlada žena koja naprosto zrači pozitivnom energijom, i čini se da je njena Misija Moguće – da tu svoju pozitivnu energiju podijeli sa drugima.
Ivana Barišić je mlada žena koja naprosto zrači pozitivnom energijom, i čini se da je njena Misija Moguće – da tu svoju pozitivnu energiju podijeli sa drugima. „Svi koji me znaju upravo me doživljavaju kao nekoga ko je uvijek nasmijan i energičan i ja volim da me ljudi tako doživljavaju.“ – kaže Ivana. „S druge strane, u jednom trenutku, baš činjenica da me ljudi tako doživljavaju, i njihovo očekivanje kakva treba da budem, za mene je postalo teret.“
Ivana je imala period u životu kad nije imala toliko energije, nije bila toliko nasmijana, što je za nju bilo teško prihvatljivo. Svjesnost o tome je dodatno otežala taj problem. „Naime, došla sam u stanje depresije, ali tek sam kasnije saznala da se to tako zove. Tada sam jednostavno osjećala neku zaključanost emocija i težinu duboko u sebi.“
Ona danas to opisuje kao vrijeme nesretne emocije, osmijeha koji nije bio iskren i emocija nije sama sebi nije željela priznati. „Onog momenta kada pomislite da bolujete od nekog psihičkog bola, obzirom koliko je to stigmatizirano, teško je priznati to.“
Ipak, to stanje koje je pobijedila, Ivani je izgradilo novi i dodatnu snagu, posebno kroz njenu želju da svoje iskustvo podijeli sa drugima, koji prolaze sličnu situaciju i susreću se sa nevjericom ili neprihvatanjem okoline. „Prije svega želim naglasiti koliko je važno potražiti stručnu pomoć. Koliko god imate tu silnu želju da sebi pomognete, prosto je nemoguće to uraditi sam.“ U momentu kad je odlučila potražiti stručnu pomoć psihologa i psihijatara, Ivana je to doživjela kao „vjetar u leđa“. „Slobodno mogu reći da je to bio početak mog izlječenja, jer sam tad bila u stanju bolesti duše.“
Terapije i razgovor sa stručnjacima pomogli su Ivani da prepozna uzroke koji su dovodili do određenog stanja. „Često ne želimo priznati da ljudi u našem okruženju – čak ljudi koje mi jako volimo, i koji nas jako vole – u stvari u nama bude određena osjećanja i emocije koje suštinski ne želimo da prihvatimo, ali prihvatamo jer se radi o ljudima od povjerenja. Meni je bilo bitno da osvijestim koji su to obrasci.“
Ivani je najviše pomoglo kad je shvatila da pomoć psihijatara nije dovoljna, jer je željela naći dugotrajnije rješenje. „Tada sam otkrila kundalini yogu i mogu reći da sam tako sebe spasila.“ Poredeći je sa magičnom tabletom, Ivana kaže da joj je kundalini yoga pomogla da pronađe najskrivenije dijelove sebe i svojih emocija. “Vidjela sam sebe ispod svih tih slojeva koje sam naslagala kao zaštitu svojih emocija i svoje duše i tako sam mogla potražiti obrasce koji su me doveli u stanje depresije.“
Ivanina poruka nekome ko se nađe u sličnoj situaciji – osjeća nezadovoljstvo, umor, dezorjenitiranost, nemoć – bila bi prvo da potraži stručnu pomoć. „Depresija i slična stanja koja osjećamo, a nemamo rješenja za njih, zapravo su stanja iz kojih ima izlaza. Taj izlaz i sva ta snaga su – u nama.“ U takvim momentima to ne možemo osvijestiti jer se prepustimo osjećanjima, i stručnjaci pomažu da to spoznamo i krenemo rješavati to što možemo.
Važno je pričati sa psiholozima, psihijatrima, i važno je pričati o tome šta osjećamo. „Znam to dobro jer ja nisam pričala. Počela sam pričati kad mi je silno trebala pomoć, a trebala sam pričati puno ranije. Jednostavno, nisam o tome pričala upravo zato jer su me svi znali kao nekoga ko je veseo i energičan – pa otkud onda da budem u depresiji!?“
Kažu da je rad na sebi najteži, jer svi o sebi imamo najbolje slike sebe i ne vidimo šta radimo pogrešno – dodaje Ivana i zaključuje kako je „jako važno da pričamo, pričamo i pričamo o tome što nas tišti, jer će možda samo lijepa riječ koju ćemo od nekoga čuti biti od velikog značaja.“
Ivanino iskustvo živa je potvrda kako je velika snaga potrebna za priznati da niste dobro, iako se to svakome može desiti. „Moja preporuka je – pričati o tome – jer u protivnom ljudi se stope s tim, nauče tako živjeti, a to ih iznutra jede. Međutim, neke jednostavne vježbe poput meditacije, tehnika disanja, koje se mogu naći jednostavnom pretragom na internetu mogu biti prva pomoć i nešto minimalno što možete uraditi za sebe.“ – Ivanin je zaključak.
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.