[INTERVIEW] Kako iskusnije generacije doživljavaju Generaciju Z na poslu?
Pitanja za ovaj interview je postavila jedna od djevojaka sa kojima sam se susrela na početku njihove karijere, i jedna od mladih osoba koja je dala doprinos Misiji Moguće. Tada je govorila o porukama „mlađoj sebi“, kao i o očekivanjima mladih po pitanju mentorstva i podrške iskusnijih kolega i šefova. Hana Tiro pitala je o radnim uslovima i etici, dugoročnim planovima, generaciji Z, te suradništvu i mentorstvu.
![[INTERVIEW] Kako iskusnije generacije doživljavaju Generaciju Z na poslu?](https://misijamoguce.com/wp-content/uploads/2023/03/3-1080x608.png "[INTERVIEW] Kako iskusnije generacije doživljavaju Generaciju Z na poslu?")
Pitanja za ovaj interview je postavila jedna od djevojaka sa kojima sam se susrela na početku njihove karijere, i jedna od mladih osoba koja je dala doprinos Misiji Moguće. Tada je govorila o porukama „mlađoj sebi“, kao i o očekivanjima mladih po pitanju mentorstva i podrške iskusnijih kolega i šefova. Hana Tiro pitala je o radnim uslovima i etici, dugoročnim planovima, generaciji Z, te suradništvu i mentorstvu.
Rad na daljinu (remote work) predstavlja vid životnog stila koji podržava samostalnost i fleksibilnost, vlastiti time management, kao i mogućnost rada na više projekata u isto vrijeme. Kako vi gledate na ovu promjenu u radnoj dinamici?
Meni je ugodnije da postavljam svoj ritam, i uživam u mogućnosti da radim gdje god se fizički nalazim. Međutim, ja pripadam generaciji koja je imala prilike iskusiti rad ograničen i vremenom i mjestom, što je takođe imalo svoje prednosti. Imala sam privilegiju raditi u različitim timovima, kontekstima i u različtim organizacijama, pa sam morala učiti, širiti zone komfora, i uspostaviti radne navike da bih bila odgovorna i efikasna. Istraživanja pokazuju da „rad na više projekata u isto vrijeme“, odnosno multitasking, nije efikasan i da ima potencijalno štetne posljedice po mentalno zdravlje.
Da odgovorim na pitanje – meni se sviđa i lako je za mene, ali potpuno razumijem nekoga ko nikad i nije radio na drugi način. Možda je pravo pitanje koliko je neko spreman i sposoban osigurati pouzdane izvore prihoda samostalno, bez zadatih okvira i uz svu fleksibilnost koju ima na raspolaganju. Vjerujem da upravo na ovom pitanju dolazi do izražaja bitnost međugeneracijske sinergije i međusobno poštovanje.
Šta mislite o digitalnom nomadstvu? Da li je ono održivo kao životni stil, i pridonosi li razvitku digitalne ekonomije?
Mislim da nomadstvo kao životni stil može biti održivo u određenim fazama u životu, ali isto tako vidim da mnogo ljudi ima potrebu za stabilnošću i sigurnošću. Moja generacija obično ima neke fiksne obaveze na određenim lokacijama, i nomadstvo bi bilo luksuz.
Poznajem dosta ljudi kojima je digitalno nomadstvo stil života i pomalo im zavidim na nekim aspektima takvog života. Za mlađu generaciju ovo može biti veoma privlačno, ukoliko savladaju vještine i sposobnosti koje će im takav život učiniti ugodnim. Tu mislim na razvijanje kontakata sa drugim ljudima, odnosno networking, sposobnost prilagodbe, i na vještine koje su potencijalno izvor prihoda, te mentalno i fizičko zdravlje koje podnosi takav stil života.
Sigurna sam da digitalna ekonomija, posebno na našim prostorima tek počinje svoj razvoj. Sretna sam da će mladi vidjeti sve više koristi i zadovoljstva od novih zanimanja, poslova i prilika kakve digitalna ekonomija kreira.
Generacija Z je tehnološki osviještena više nego bilo koja prije, i kada traže posao žele fleksibilnost, inspirativno okruženje, slobodu da su to što jesu, i snažnu podršku mentorstva. Kako se vaš rad uklapa u priču Generacije Z?
Generacija Z ima prepreku jer sve to što želi može ostvariti jedino radeći sa starijim generacijama, koji su nove tehnologije prihvatili kao dodatak, a ne kao dio života. Fleksibilnost, inspirativno okruženje i sloboda ipak traže dodatne vještine, znanja i aktivnosti koji će kreirati dodatnu vrijednost, prihode i održivost. Ponekad su mentori prezaposleni, ponekad i ne znaju kako da komuniciraju i rade s mladima, a ponekad ni mladi ne znaju postavljati pitanja, tražiti mentorstvo ili pomoć.
Ono što ja radim zasnovano je na iskustvu, istraživanju i spremnosti da bez egoa ponudim pomoć, gdje god to može biti korisno. Nadam se da ću Akademijom za prvi posao i Mentorskim programom pokazati šta je sve moguće, uz malo vremena, strpljenja i učenja na greškama. Generacija Z dolazi, a starije generacije jedva čekaju da s nekim podijele posao i odgovornosti. Ja mislim da će dio posla preuzeti umjetna inteligencija ali da ljudskost, koju će osigurati mladi, još uvijek nema alternativu.
Regruteri stvaraju nove procese, kako testove znanja tako i ličnosti, da bi upoznali mlade te izgradili dobar team za svoje projekte. Koje savjete možete dati regruterima, kada je u pitanju zapošljavanje mladih bez ili s vrlo malo radnog iskustva?
Moje iskustvo s mladima govori da se pravi dojam stiče tek u realnim situacijama, i da testovi mogu pomoći ali da nisu dovoljni. Upravo zato sam kreirala Akademiju, da bih mladima, ali i njihovim potencijalnim klijetima i poslodavcima ponudila „poligon za vježbu“ – da na stvarnim zadacima pokažu svoj potencijal i sposobnosti. Vjerujem da mladima digitalno vrijeme, u kome živimo, omogućuje da svoje vještine pokažu i prije zaposlenja. Pomoći ću polaznicima Akademije da kreiraju svojevrsni multimedijalni i višedimenzionalni CV, koji bi trebao pomoći i njima i njihovim budućim regruterima.
Što se tiče samih pripradnika Gen Z, kako da se najbolje pripreme za intervju, proces regrutacije, i prvi dan na radnom mjestu? Tj. kako NKM online može da im pomogne u ovom procesu?
Moj prvi savjet je da, umjesto autentičnosti, pokažu interes za to radno mjesto i potencijalnog poslodavca. Ono što ja mogu pomoći je da se stavim u ulogu nekoga ko će ih intervjuirati i da skrenem pažnju na potencijalne greške koje se lako mogu ispraviti. Stanje na tržištu je takvo da se traže mladi ljudi koji će što prije biti korisni poslodavcima, i to se može pokazati pripremom i s malo istraživanja o poslu na koji se prijavljuju.
Vaše iskustvo važi za eskpertizu u komunikacijama i leaderstvu, i mentorstvo igra bitnu ulogu u vašoj saradnji s mladima. Kako ste izgradili svoj mentorski stil, i na koji način vodite teamove mladih?
Vjerujem da se liderske sposobnosti grade još od djetinjstva, i da to ne mora biti formalno zvanje niti titula, nego spremnost prihvatanja odgovornosti. Moj stil rada sadrži puno poštovanja za različite doprinose, mogućnosti i sposobnosti. Sigurna sam da svako može dati svoj doprinos, i da je svima lakše kad komuniciraju jasno o tome šta mogu, šta znaju i šta žele.
Mladima bih savjetovala da ne traže bilo kakav posao, nego da se predstave iskreno i traže posao po svojoj mjeri – bilo da rade za sebe ili unutar velikih sistema. Sve što se može naučiti – može se naučiti, osim ako pomislimo da sve već znamo. Upravo s tom idejom sam i ja učila, i ne mislim prestati učiti dok sam živa.