Hana Tiro: Ono što nosimo u sebi je naše najjače oružje
Jedna netipična, ali sasvim obična predstavnica svoje generacije, Hana se uključuje u Misiju Moguće jer svojim primjerom daje primjer kako je moguće biti mlad, ali ne i zastrašen ili obeshrabren traženjem posla i prilika uz traženje sebe.
Jedna netipična, ali sasvim obična predstavnica svoje generacije, Hana se uključuje u Misiju Moguće jer svojim primjerom daje primjer kako je moguće biti mlad, ali ne i zastrašen ili obeshrabren traženjem posla i prilika uz traženje sebe. Hana je kreatorica Balkan Art Scene i u svojih 27 godina uspjela je naučiti neke od bitnih lekcija koje opisuje u ovom razgovoru.
„Počela sam tražiti svoje mjesto na tržištu jako rano, još kad sam imala 16 godina. Mislim da za ovo vrijeme mogu pouzdano tvrditi da nema razloga za strah, jer ono što nosimo u sebi, to je naše najjače oružje.“
Hana je uvjerena da će se sav afinitet i sva količina uloženog rada ispostaviti kao svrsishodna, ali rezultati ne dolaze odmah, nego s vremenom i upornošću. Primjer Balkan Art Scene kao ideja je počeo prije nekih 6 godina. Hana je ideju dobila razgovarajući sa svojim kolegama i kolegicama koji su umjetnici. Oni su bili nezadovoljni jer nemaju priliku da predstave svoje radove. Bilo da je u pitanju životni opus nekih zrelijih kolegica ili kolega, ili za neke koji su tek na početku. Postojalo je jako malo mogućnosti za predstavljanje. „Ideja je nastala iz potrebe koju sam i sama osjetila, jer nisam imala gdje prezentirati svoje tekstove, mislila sam da su jako loši. To je naravno atak na samopouzdanje.“
Hana je željela da stvori platformu koja će dopustiti i mladima i zrelijima da prikažu svoj rad i da se na neki način izjasne o onome šta žele, šta ne žele i slično. Iako je kao ideja nastalo prije 6 godina, sa aktivnom implementacijom Hana je započela tek prije godinu dana. „Razlozi za to leže u mojoj nesigurnosti, nedostatku vremena, i u činjenici da sam rješenja tražila izvana, umjesto da sam se oslonila na svoju zajednicu Balkan Art Scene. Shvatila sam da ideje moram izvući iz same platforme, iz same ideje.“
Hana danas prepoznaje da je zapravo tražila izgovore, govoreći sebi kako neće naći investitora ili sponzora, da niko nije zainteresiran za mlade, da ona sama nije zvučno ime koje će „biti bomba“ čim se pojavi … „Uporno sam sebe zaustavljala mislima šta sve ne mogu.“
Na kraju je shvatila da mora pokrenuti projekat prema ideji koju je već šest godina imala – da je to zapravo znak da se mora pokrenuti i napraviti korak ka implementaciji nečega što je u njoj stajalo. Upravo kad je krenula sa realizacijom ideje, krenula je i pandemija. „Meni je to bilo specifično, jer su svi opadali energetski, ali sam čula da se stalno pominje digitalizacija.“
Balkan Art Scene je zapravo platforma na engleskom jeziku koj promovira balkanske umjetnike i umjetnice. „Bila je to gotovo sreća u nesreći – da jedna tako užasna stvar kao što je globalna pandemija i krah cjelokupnog sistema – zapravo pogoduje mom projektu, koji je digitalne prirode!“
Osim ovog projekta, Hana je aktivna i u više paralelnih aktivnosti i na osnovu svojih primjera sumirala je savjete mlađima ili manje iskusnima. „Prva moja lekcija je da nema potrebe za strahom ako ste sigurni u svoju ideju. Ako vas ne prepoznaju prvi, drugi, treći ili sto prvi put – nema problema! Kad se to desi i kad vas neko prepozna, desiće se konekcija i to će vam biti potvrda.“
Hanina druga priča vezana je za digitalni marketing, u šta se upustila potpuno spontano. „Tu je bila stvar toga koliko ja sama mogu – koliko mogu moje ruke, koliko moj mozak može.“ Lekcija koju je Hana iz ovoga naučila je kolio je bitno zadržati fokus na onome što je bitno. „Sto ljudi, sto ćudi – u poslu se sretne mnogo sujete i mnogo udaraca na samopouzdanje.“ Sama Hana se mnogo puta upitala da li se treba baviti tim poslom. „Mnogo toga vam padne na pamet, čak i toku konferencije na kojoj ste – pomislićete da li je meni ovdje mjesto – iako ste došli sa jakim elanom.“
Hanina poruka mladima je da treba vjerovati u sebe i svoje sposobnosti, i da će sigurno naći svoje mjesto „pod suncem“. U odnosu na zrelije generacije, Hana bi voljela više mentorskog odnosa. „Pomaganje i dijeljenje znanja, konstantna podrška, kao i pružanje prilika i prostora na pozicijama i u projektima. Takođe, transparentnost pri biranju kolega u projektima i u odlukama, nama bi dalo više elana i jaku podršku.“
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.