Goran Đemidžić: Meni je to pet minuta (nakon deset godina učenja i vježbanja)
Jedan od bivših UNICEF-ovih „juniora“, Goran je postao poznat kao pravnik koji je istovremeno i videograf i autor muzičkih spotova. Goran ipak smatra da ne zaslužuje ovu „titulu“.
Jedan od bivših UNICEF-ovih „juniora“, Goran je postao poznat kao pravnik koji je istovremeno i videograf i autor muzičkih spotova. Goran ipak smatra da ne zaslužuje ovu „titulu“. „Ne mogu da se svrstam u istu kategoriju sa kolegama videografima koji se stvarno profesionalno bave time (da me ne bi sreli na ulici i prebili!), ali volim digitalnu produkciju i sve što se tiče produkcije – sve što je vizuelno – i volim to da radim.“
Goranova priča bi mogla biti inspirativna za njegove vršnjake i kolege koji se nađu u situaciji da su razočarani jer ne mogu naći posao u struci.
Goran je svoju priliku prihvatio i iskoristio, ne razmišljajući kako će se posao uvezati sa njegovom strukom za koju se školovao. “Mene je možda slučajnost dovela do prilike, ali i moja želja da nešto radim. Nakon dvije godine nezaposlenosti, nisam mogao sjediti kući i uzalud pokušavam naći posao u struci.“ Aplicirao sam kada je UNICEF tražio mlade suradnike, i malo po malo uvukao sam se u svijet komunikacija i društvenih mreža, i tu sam do danas.” Goranov primjer govori o tome da fakultet i struka ne moraju biti ograničenje i da nikad nije kasno za dodatne edukacije i osposobljavanje, dok se ne pronađe pravo mjesto.
“Vjerujem da svako može sebi naći posao koji voli.“
Goranov primjer takođe govori i da sama sreća nije dovoljna. Bio je spreman da uči, da usvaja nova znanja, da bi mogao prihvatiti zadatke koji su mu dolazili. On vjeruje da svaka struka može naći svoje mjesto u digitalnom svijetu, u današnje vrijeme. „Pogotovo danas, kada je pristup različitim edukativnim stranicama i sadržajima, možemo za sebe pronaći drugi smjer, po pitanju kreiranja sadržaja, produkcije, grafičkog dizajna, crtanja – ima mnogo alata koji mogu pomoći u tome.“ Goran je još u srednjoj školi prepoznao Photoshop kao veliku ljubav, i to mu je bio odmor od svega. Od tad je nastavio da izučava, gleda tutorijale, analizira kako je neko nešto uradio… „I dan-danas gledam, na primjer na Instagramu volim da gledam šta drugi ljudi rade, što bi rekli ‘kako to tamo vani neko radi’. Volim da analiziram, prikupljam ideje, stilove, pokušavam da to izvježbam, nadogradim i prilagodim svom stilu u svemu tome.“
Goran je uvjeren da svako ko ima interesa i vremena može za sebe naći nešto čemu će se posvetiti, te da potrebe za ovakvim vještinama u Bosni i Hercegovini ima. „Ovo područje kasni za svjetskim trendovima, i čini mi se da tek u zadnjih nekoliko godina primijeti sve veći broj mladih ljudi koji se bavi i fotografijom, i videografijom, i digitalnom kreacijom. Mislim da je to tek sad u zamahu, a iskreno mislim da ovom tržištu treba što više konkurencije – jer sa više konkurencije ćemo vidjeti puno više kvalitetnijih predstavnika i njihovih radova.“
Goranova poruka Misije Moguće za mlađe kolege koji tek počinju s traženjem posla „iako ne želi da zvuči ni kao roditelj ni kao učitelj“ je da treba „zagrijati stolicu“, iako nerado izgovara te riječi. „Ako se želite nečim baviti, stvarno se tome morate posvetiti. Mislim, ukoliko nađete ono što stvarno volite, sati koje u tome provedete neće vam biti problem. Na kraju, kad sve to uložite u sve to, nakon nekih deset godina, neko će vam reći ‘tebi je to samo pet minuta’.“
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.