Dobrila Močević: Odgovornost shvatam ozbiljno i još uvijek učim
Osim svoje formalne pozicije, direktorica PR agencije Prime Communications Dobrila aktivna je na društvenim mrežama i u aktivizmu za društvene promjene. U Misiji Moguće, Dobrila je „jedna od nas“, koji nemamo puno vremena za sve što je nemoguće.
Osim svoje formalne pozicije, direktorica PR agencije Prime Communications Dobrila aktivna je na društvenim mrežama i u aktivizmu za društvene promjene.
U Misiji Moguće, Dobrila je „jedna od nas“, koji nemamo puno vremena za sve što je nemoguće. A i svoje vrijeme za intervju odlučila je praktično iskoristiti za teme koje nekome mogu biti korisne. Jedna od tih tema je Dobrilino tumačenje, odnosno proširenje poslovice „pazi šta želiš, jer bi ti se moglo ostvariti“. Konkretno, Dobrila je bila jedna od žena koje su „dobile posao“ na poziciji direktorice PR agencije, i to tako da je tu poziciju morala opravdati, prilagoditi, i uz to formirati i educirati sebe.
Kada neko mašta o tome da bude direktor ili direktorica, Dobrila kroz svoje iskustvo daje komentar. „Na prvom mjestu, moja pozicije direktorice nije došla odjednom, nego je došla kao rezultat dugogodišnjeg rada s klijentima, puno uspješnih projekata i puno timskog rada.“ U trenutku kad sam imenovana za izvršnu direktoricu, tim je bio puno veći, a posao je bio zahtjevan kao i uvijek.
„Ono što većina ljudi ne razumije, a to se posebno odnosi na mlade, je da uz poziciju menadžera bilo koje vrste, odnosno poziciju bilo koje odgovorne osobe, dolazi jako puno odgovornosti. Sad više ne odgovarate za ono što vi radite, nego odgovarate i za svoj dio posla, i za to da ljudi dobiju pravilno delegirane zadatke, a takođe odgovarate i za to što oni naprave, ne naprave ili pogrešno naprave.“ Dobrila je na vlastitom iskustvu spoznala da je upravljanje puno kompleksnije od onoga što se percipira na prvi pogled – „da direktori sjede u fotelji, slušaju šta ko priča, ne rade ništa i naređuju“.
Svako ko je vodio bar tim od dvoje ljudi ili bio nadređen bar jednoj osobi, može da razumije koliko je to odgovorno i zahtjevno, kaže Dobrila.
Ono po čemu se Dobrilin primjer razlikuje od nekih drugih je u tome da ona nije imala formalno obrazovanje, nego je učila na osnovu iskustva, praktičnog rada, i svega što je naučila izvan formalnog sistema obrazovanja. „Još jedan ‘background’ podatak je da je agenciju koju sad vodim kao direktorica, osnovao moj rođeni brat. Čak i ako sam posao dobila ‘preko štele’, bez imalo stida i lažne skromnosti mogu reći da poziciju direktorice nisam dobila tako.“
Dobrila je napredovala zahvaljujući svojoj posvećenosti, želji za napredovanjem, a možda i drugačijoj perspektivi u odnosi na druge. Čak i da je dobila poziciju „preko veze“, nije je mogla tako zadržati, odnosno nije mogla agenciju održati na životu i osigurati zadovoljstvo klijenata koji su agenciju održali funkcionalnom i održivom.
Dobrila pojašnjava i bitnost vještine delegiranja, koju laici površno opisuju kao „naređivanje“ – koje ne mora značiti da će ideja koja nastane u direktorovoj glavi biti ostvarena samim izgovaranjem naloga nekome. „Vještina delegiranja je izuzetno zahtjevna i jedna je od najtežih. Mislim da niko o tome ne razmišlja kad tek prihvati menadžersku poziciju, pa tako nisam ni ja. Ja još uvijek učim.“ Dobrila se sjetila predavanja Dragane Đermanović na prošlogodišnjem Poslovnom forumu menadžera, u kome je upravo jedan dio bio posvećen delegiranju. „Prema njenom tumačenju, nije dovoljno nekome reći ‘hajde sad uradi to‘, nego treba dati i smjernice kako da se nešto uradi, koji rezultat se očekuje, koji je rok i tako dalje. Uvijek treba imati na umu i koje su to sposobnosti i vještine potrebne da bi se zadatak obavio.“
Dodatna menadžerska odgovornost je i upravljanje rizikom ako se zadatak ne obavi, jer do rezultata treba nekako doći. „U svakom slučaju, moram naglasiti da posao direktorice znači puno više od toga da sjediš, naređuješ, potpisuje papire i lupaš pečate. Čak i to zahtijeva i vrijeme i koncentraciju, i zahtijeva puno više od stava ‘ja sam završio fakultet i mogu da upravljam timovima, projektima ili firmom’.“ Dobrila vjeruje da dobar direktor ili menadžer mora imati dobar osjećaj za druge ljude. „Direktor mora imati timskog duha. Ne možete biti direktor sam sebi. Čak i ako to teoretski možete, rješavanje zadataka neće baš dobro ići.“
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.