Benjamin Omerbegović: Koristim svaku priliku da postanem bolji od “prošlog sebe”
Kao jedan od „juniora“ koji su u UNICEF-u dobili priliku za prvo radno iskustvo, Benjamin je tu priliku iskoristio da se specijalizira i postane stručnjak za oglašavanje na društvenim mrežama. Danas je zadovoljan jer vidi važnost ove vještine u svakodnevnom životu.
Kao jedan od „juniora“ koji su u UNICEF-u dobili priliku za prvo radno iskustvo, Benjamin je tu priliku iskoristio da se specijalizira i postane stručnjak za oglašavanje na društvenim mrežama. Danas je zadovoljan jer vidi važnost ove vještine u svakodnevnom životu.
„To takođe postaje i veoma opasan alat, koji služi za širenje dezinformacija, uporedo s tim što služi i za širenje bitnih znanja, koja mogu spašavati živote.“, kaže Benjamin, dodajući da je to profesija koja se i dan-danas gradi, a prilično je nova na tržištu. “Imao sam sreću da radim u prilično jakoj organizaciji i da na konkretnim primjerima testiram – na primjer kako birati ciljnu publiku, da dođem do najboljih rezultata.“
Benjamin je dobio priliku i proširiti svoja znanja o temama kojima se UNICEF bavi, tako da je proširio svoja razumijevanja u odnosu na ono što je naučio tokom školovanja. Naročito je zanimljiva činjenica da je Benjamin imao sreću da se školuje izvan Bosne i Hercegovine, a svojim vršnjacima i mlađima bi preporučio da koriste svaku priliku koja im se ukaže. “Ako se nekom ukaže prilika za obrazovanje u drugoj državi, tu priliku treba objeručke prihvatiti. Imao sam sreću da studiram na fakultetu koji je konstantno rangiran među prvih 100 na svijetu – Erasmus University u Roterdamu – a nakon povratka sam tražio poslove i u BiH i u inostranstvu.“
Tražeći posao, Benjamin nije odbijao ni jednu priliku koja mu se ukazala, čak i na poslovima koji ga nisu interesovali. „Želio sam steći iskustvo kako prolaziti testiranja i intervjue, jer svako iskustvo te dodatno nadograđuje i svaki put naučiš nešto novo.“
Kad mu se ukazala prilika, Benjamin je znao da se mora potruditi. „Iako prije toga nisam sebe vidio u polju neprofitnih ili međunarodnih organizacija, jer sam više težio marketingu i biznisu, prihvatio sam to kao cool iskustvo – mnogo toga sam naučio i mnogo toga mi se svidjelo.“ Iako ga je sreća dovela do prilike, Benjamin je ipak morao više puta potvrditi da je tih prilika vrijedan, prolazeći testove i provjere, te dokazujući svoje rezultate.
„Uvijek kad nešto radim, to mora biti nešto s čim sam ja zadovoljan. Nikad to nije bilo dokazivanje „njima“, nego je bila želja da prikupim što više znanja i otvorim sebi što više vrata. Iz godine u godinu, poredim svoje rezultate. Na primjer, svake godine se obilježava godišnjica potpisivanja Konvencije o pravima djeteta 20. novembra. Uvijek gledam rezultate na kojima sam radio i poredim napredak, takmičim se sam sa sobom.“
Organizacije koje se bave humanitarnim radom ili ljudskim pravima nisu takmičarske prilike niti mjesta za dokazivanje, kaže Benjamin. „Presudna je želja da pomogneš, da doprineseš nekom pozitivnom razvoju. Mene to posebno ispunjava, kao i trenuci kad izađem na teren, sretnem se sa djecom, i vratim se kući pun energije i sreće. Imam internu želju da se dokažem sam sebi, da budem bolji od ‘prošlog sebe’.“ Benjamin je tako shvatio svaki zadatak – kao priliku da se dokaže sam sebi, da prikupi što više znanja i iskustva – bez obzir što nije znao kad će mu to zatrebati. „Svako iskustvo koje sam stekao, nekad mi je zatrebalo.“
Kad danas razmišlja o mladima koji tek traže svoje prilike i osjećaju strah od neizvjesnosti, Benjamin napominje da je strah od neizvjesnosti neizbježan.
„Čak i najbogatiji ljudi na svijetu imaju tu dozu neizvjesnosti – šta ako krenemo u veliku depresiju ili veliku ekonomsku krizu – jer dosta stvari se mijenja preko noći. Znači, ne treba imati strah od neizvjesnosti, nego plan „šta ako…“. Uvijek možemo razmišljati kako neku situaciju okrenuti u svoju korist.“
Njegov konkretan savjet mladima je da što više volontiraju i prikupljaju iskustva i znanja koja neće dobiti u školovanju. “Iako ja nažalost nisam tako razmišljao tokom školovanja, sad vidim da je to bila greška. Kad bih se vratio desetak godina unazad, to bi počeo raditi. Obrazovanje te nauči jedan dio, a sve ostalo se savladava u hodu. Kad dođeš na neko radno mjesto niko te ne pita teoriju marketinga ili PR-a, nego će očekivati da napišeš to što treba.“
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.