Andrijana Perković: Odlučila sam biti “nova ja” i strpljivo raditi svoju Misiju Moguće
Andrijana Perković je bivša Mis, fitnes trenerica i motivatorica. “Profesorica sam kineziologije, mama četvero djece, a usput se negdje desila titula ,Izbor za najljepšu gospođu Dalmacije’. To je tako, po nekom mom slijedu vrijednosti u glavi.”
Andrijana Perković je bivša Mis, fitnes trenerica i motivatorica. “Profesorica sam kineziologije, mama četvero djece, a usput se negdje desila titula ,Izbor za najljepšu gospođu Dalmacije’. To je tako, po nekom mom slijedu vrijednosti u glavi.”
“Drago mi je kada drugi osjete to što radim. Jako mi je bitno kad moja ciljna skupina to prepozna kao nešto što se radi iz dobre namjere. Smatram da stvari koje nam se događaju u životu prihvatimo kao da su to naše uloge, i u mnogima od njih se uopšte ne uspijemo snaći. Ulazimo u to dajući sve od sebe, sve što u tom trenutku znamo.”
Andrijana je nakon svog fakultetskog obrazovanja odlučila da se prepusti ulozi majke i rodila je četvoro djece. Nakon četvrte trudnoće, kada se suočila sa promjenama u vidu zdravstvenih tekoba, došlo je preokreta u njenom razmišljanju.
“Tad sam se zapitala: ,Šta mi ovo moje tijelo poručuje? Gdje sam se usput pogubila u tim ulogama?’ Prisjetila sam se koliko sam, kao majka, imala neprospavanih noći. I u toj ulozi sam se koprcala, tražila, radila pogreške, poput svake žene. Tek sam u zadnjih nekoliko godina shvatila i ono što nisam trebala raditi, ali uvijek je dobro da se to shvati.”
Uvijek je dobro da se kaže: Oprosti. Nisam znala. Tad sam radila tako kako sam umjela.
Kroz dvije autoimune bolesti, njeno tijelo joj je pokazalo da je ispala iz kolosijeka, i onda je počela da razmišlja o svojoj ishrani, o stečenim obrascima, za koje nije znala da su pogrešni.
Razmišljala je zašto joj se ta bolest pojavila, kako može riješiti uzrok toga, šta može napraviti u toj situaciji, kao majka četvero djece. Malo vremena, malo novaca, mala razina vanfakultetske edukacije.
Tad je na drugačiji način počela spoznavati svoje tijelo. “Kao i većini žena, bila mi je bitna brojka na vagi. Veliki broj žena se na to fokusira i razmišlja kako skinuti kilograme. Uopšte ne razmišljaju da ta brojka ne pokazuje udio mišića i masnih naslaga. Sve to sam u jednom trenutku počela osvještavati.”
Osvijestila je da nema energije i snage, i tražila je ko će nju motivirati da se pokrene iz to stanja. “Nisam tada pronašla osobu, barem u Hrvatskoj. Sve su to bili neki mlađi ljudi, puni elena, u hormonalnom balansu i to je u redu, svako govori iz svoje prespektive. Moja prespektiva je bila drugačija. Perspektiva majke koja ujutro pokušava pronaći vrijeme za sebe, koja se od jutra bavi djecom, svima nešto treba i tako se živčani dio potpuno remeti.”
Tako je Andrijana shvatila da, ona mora biti ta koja će u tom životnom haosu sve prihvatiti takvo kakvo i jeste, i pronaći put kojim će doći do neke forme. Forme koja će njoj dati snagu i energiju da sve skupa izdrži. “Nije tu stvar u izgledu, nego da osoba koja ne ulaže u svoje tijelo, u smislu da pazi šta jede, jer ono što jedemo od toga smo mi izgrađeni. Od toga mi hranimo naš mozak, bubrege, jetru, kožu. Od toga se boramo. Ima jedna super izreka ,Ako jedem smeće, osjećaću se kao smeće’, i to stvarno jeste tako.”
U takvim trenucima je odlučila da će biti osoba koja će iz tako nepovoljnog stanja, u smislu i fizičkog izgleda, nakon četiri trudnoće, pronaći neki puteljak. Tako se njena priča malo po malo pročula.
“Trebalo je doći do rezultata, jer moja struka je specifična. Uzalud je meni sve to znanje, ako dođem sa deset ili petnaest kilograma viška, meni niko neće vjerovati. Zato je možda moj put bio malo teži, jer je trebalo doći do rezultata, koji se jako sporo postižu, pogotovo kada uđete u četrdesete. Ipak, mislim da je moja priča danas prepoznata i svi oni koji će me slušati, bitno da je znate da i vi možete samo morate posložiti mindset. Nema sakrivanja iza izlika: ne želim, nemam vremena, nije ovo za mene, ja to ne želim.”
Vjeruje da svi mi želimo biti najbolji u svom izdanju, jer nam se uz to nadograđuje i samopouzdanje, a onde se to pozitivno odražava i na druga polja u našem životu.
Kad uspijete ispoštovati dobre odluke i promjene navika, i tako izgraditi disciplinu, onda se i svi drugi aspekti života slažu.
“Sve je uzalud, ako nemamo osjećaj vlastite vrijednosti. Uzalud i doktorat, i ne znam koliko dodatnih edukacija, ako nemate vjeru u sebe.”
Andrijanina poruka “mlađoj sebi” bi bila: ,Andrijana, sve ono što ti se događalo od djetinjstva, svaka situacija koja se tebi činila teškom i kao da se samo tebi događa, sve ima svoje razloge. Sve su to situacije koje se danas – sutra poslože, i možda baš tvoje iskustvo i priča budu inspiracija drugima koji se trenutno nalaze u istoj toj životnoj okolnosti.”
Bili to roditelji koji nisu kakvi bi trebali biti, egzistencijalne situacije ili bilo šta drugo. Sve ima svoje zašto. “Jedan dio svog života sam šetala u ulozi žrtve i bila zavidna svima, dok nisam promijenila koncept razmišljanja i prošlost stavila iza sebe. Oprostila. Otpustila. Odlučila biti nova ja.”
Za Andrijanu sve što se događa ima svoje razloge, i smatra da mi iz toga moramo izaći kao najbolja verzija takvih životnih okolnosti. Ne znači da bi uz idealne uslove i okolnosti naša priča bila bolja.
“Pusti. Vidjećeš. Samo budi strpljiva.- to je moja poruka sebi. Ja sam trebala biti strpljiva trideset godina, da bi jednog dana ta priča došla.”
Strpljenje u životu, to je moja poruka.
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.