Ana-Marija Marić: Životni prioriteti bitniji su od poslovnih
Ana-Marija Marić je poslovna savjetnica sa mnogo iskustva i znanja koje rado dijeli sa svojim klijentima. U ovom razgovoru osvrnula se na upravljanje promjenama, strategije, i osvrt na životne prioritete.
“Zapravo je moja ciljna skupina dvojaka i često ne bi ušla možda u nečiju jednu priču. Ipak ja ne mogu dvije ljubavi svoje razdvojiti.“ – kaže o sebi Ana-Marija, koja radi sa organizacijama koje provode određene promjene, bilo proaktivno, ili kad da su u situaciji da moraju na promjene odgovoriti. “Dakle, kako stručno upravljati promjenama, kako ih pokrenuti, kako ih voditi i kako ih na kraju učiniti održivima.”
Ana-Marijina druga poslovna ljubav su poduzetnici i početnici. “Njima zapravo nastojim, kroz nekakav edukativno-mentorski oblik, pomoći da stasaju kao poduzetnici i da poslože čvrste temelje svojeg poslovanja.”
Svjesna da je njena Misija Moguće velik zadatak, jer kad govorimo o promjenama, često osjećamo strah, otpor i neku vrstu nelagode, Ana-Marija pojašnjava kako za organizacije postoji dokazana metodologija koja funkcionira u različitim industrijama i neovisno o kojem se područjem bavi organizacija. “Organizacijama je puno lakše pomoći provesti promjene na ispravan način.” – njeno je stručno viđenje.
“Puno teže je kada imamo male poduzetnike ili pojedince, solo poduzetnike koji žele napraviti nekakve osobne promjene”- kaže i dodaje da je to “kada zapravo sami sa sobom moramo prelomiti neke stvari, kad se moramo suočiti s onim što nam čini nelagodu, strah i kad treba izaći iz zone ugode.”
“Jednostavno, postoji taj jedan predvidljiv raspon emocija koje prolazimo, pa volimo odgađati, pa se bojimo, pa nalazimo razloge zašto ne, više nego razloge zašto da i tako dalje.”
Iako nema konkretnog savjeta, Ana-Marija uvijek kaže da se trebamo suočiti a promjenom, pa čak i ako je odgađamo.
“Uvijek nekako krenem – što je najgore što se može dogoditi – i u radu s poduzetnicima, početnicima, kad vidim da se pojave otpor i strah. Što je najgori scenarij koji možemo sad zamisliti? Je li najgora stvar koja se može dogoditi – da se morate vratiti na tržište rada? Pa nije.”
Kad ljudi pojme da zapravo mogu preživjeti nakon toga, bude puno lakše razgovarati o promjenama, kaže Ana-Marija, i o svom profesionalnom putu kaže da su promjene našle nju više nego ona njih.
“Jednostavno se put tako poklopio. Ja sam studirala marketing znajući da ću ići u menadžment. U ranim godinama sam otišla u inozemstvo, tako da je to već bila i poslovna i osobna promjena značena za mene.”
Morala se snaći okružena novim mentalitetom, nepoznatim ljudima, bez poznatih, bez obitelji i prijatelja. Povratak u Hrvatsku bio je novo iskustvo, kao i rad na velikom projektu koji je bio izrazito kompleksan, zahtjevan i izazovan.
“Nekako po tom putu je stalno bilo da, kad ispadne problem – koga zovu, zovu mene. Treba nešto spašavati – koga zovu, zovu mene. Treba nešto posložiti – zovu mene.” – priča Ana-Marija kako je s vremenom postala prepoznatljiva po rješavanju problema i vođenju promjena. “Dakle, i onda kad treba reagirati, kako to riješiti, kako nešto urediti, kako posložiti, nekako sam se uvijek našla tu kao preporuka.”
Za sada je Ana-Marija jedini certificirani stručnjak za upravljanje promjenama u Hrvatskoj i u regiji.
“Nadam se da će se priključiti još odvažnih pojedinaca koji će se baviti promjenom. To je zanimljiv put, vrlo zahtjevan, kompleksan, i često stresan”
Kroz sve životne i profesionalne promjene, Ana-Marija izvlači i poruku “mlađoj sebi”.
“Većina ljudi kaže da ništa ne bi mijenjali na svom putu jer svi smo mi danas takvi zbog onoga što smo prošli. Ja sam jedna od rijetkih, bar po onom što ljudi kažu naglas – koja bi dosta stvari promijenila.”
Posebno u profesionalnom dijelu, Ana-Marija kaže da bi u svojih 20 godina dosta stvari promijenila. “Drugačije bi se postavila u nekim situacijama. Možda prva i najveća stvar, koju bi sebi mlađoj rekla, i sada kažem mladima koji kreću tek na to profesionalno putovanje, brinite o sebi.”
“Lijepo je raditi za druge, stvarno koliko nemam problem s autoritetom. Lijepo je raditi u kolektivima, u sustavima i tako dalje.”
Ipak se prisjeća da je godinama radila po 12, 13, 14, 15 sati, često 7 dana u tjednu.
“Život teče. Naučila sam puno, iskustva puno, stekla sam kontakte. Sve je to lijepo, imala sam lijepe plaće. Na papiru to sve lijepo izgleda. Međutim, danas iz ove perspektive, 40 i nešto godina, kad pogledam unazad, stavila bih sebe na prvo mjesto.”
Ana-Marija kaže da ne bi više radila tolike satnice, i da bi naplatila puno toga što je nudila besplatno.
“Nije sve u poslu. Organizirajte posao oko života, a ne život oko posla. Ja sam malo prekasno, tek negdje u 39. godini zapravo sebi prvi put zapitala – što hoću od svog života.”
“Jednostavno sam dopustila da se događa taj profesionalni dio. Da sam možda to pitanje ranije postavila, posložila životne prioritete u tom smislu, i uz njih i oko njih radila poslovne prioritete, možda bi put bio sasvim drugačiji.” – zaključuje Ana-Marija.
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.