Aleksandra Kuljanin, bivša članica IT Girls, je žena mlada po godinama, ali po iskustvu žena koja ima šta da ispriča. O sebi kaže da je “jedna od suosnivačica IT Girls inicijative, feministkinja, zaljubljenica u digitalne tehnologije i po zanimanju komunikologinja.”

“Inicijativa IT Girls je nastala 2015. godine, kao inicijativa pet mladih uposlenika i uposlenica Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. Entuzijastično i volonterski nas pet je odlučilo da trebamo osmisliti nešto što će mlade ljude privući IT sektoru.”

Nakon što su razmišljali o tome šta IT sektor ima, a šta mu fali, nametnuo se zaključak da nedostaje – žena.

“To je bila 2015. godina, sada je situacija malo drugačija. Mi smo kroz istraživanje i razmišljanje uvidjeli da djevojčice još u osnovnim školama gube interes za programiranje i IT svijet. Vidjeli smo da tu ima više razloga, žive u ubjeđenju da je to teško za njih ili ih se gura u neke druge sektore i oblasti, ili jednostavno nisu uvidjele da ima prilika za njih da se razvijaju u tom sektoru.”

IT Girls inicijativa je stvorila tu priliku da se napravi jedna, a zatim i niz drugih radionica, za učenice završnih razreda osnovnih škola, prvo u Sarajevu, a zatim i širom Bosne i Hercegovine. Na taj način pružili su im priliku da se bolje, vanškolski, upoznaju za čarima IT svijeta.

Za Aleksandru IT Girl inicijativa je bila i jedna od prekretnica za promjenu karijere, i prelazak iz jednog stabilnog okruženja u dinamični sektor. Na svojim počecima inicijativa je dosta zaživjela, mnogo djevojčica se interesovalo, ali se pojavio i interes IT sektora u BiH. Oni su poželjeli da se na neki način uključe, vidjeli su priliku da zajedno motivišu više mladih ljudi da se uključi u ovaj sektor. Uporedo, Aleksandra je i sama puno naučila o IT sektori i industriji u Bosni i Hercegovini.

“Najveća lekcija koju sam naučila u tom iskoraku je da ne trebamo dozvoliti da nas strah obuzda, da nas strah od nepoznatog ostavi ondje gdje nam je poznato. Sve što je poznato znamo kako će ići, to je sigurno, navikli smo se i to se neće promijeniti. Ono što je nepoznato ne znamo kakve sve mogućnosti nudi. Kada sam se odlučila promijeniti posao, raditi probna tri mjeseca, nisam znala šta će biti nakon tog perioda. Nisam znala da li ću se uklopiti u tu firmu, da li ću biti dio te ekipe i da li je to posao za mene. Sa pozicije PR-a, kao neko prilično ekstrovertan, došla sam mjesto Content Writera koji je u pozadini. Da sam se bojala i da sam prepustila strahu da me ostavi na sigurnom, ne znam da li bih napredovala i privatno i u svom razvoju znanja, sposobnosti i vještina. Ja danas znam puno više stvari nego što sam znala prije godinu dana.”

Aleksandra kaže da je naučila da se ne boji nepznatog, jer ne može znati kakve joj mogućnosti ono nudi. Vjeruje da sve što nas baci u neke nove vode trebamo iskoristiti na najbolji mogući način.

“Druga lekcija, koja je izvlači i svega toga je da vjerujemo sebi u procesu, i da nikada ne prestajemo učiti. Bez obzira koliko imamo godina, 20, 30, 40, 50 ili 80, mislim da svaki dan trebamo gledati šta možemo naučiti iz situacije u kojoj se nalazimo. Ako mislimo da tu gdje smo trenutno više nemamo šta naučiti, ne znamo u kom pravcu se možemo razvijati, da onda napravimo taj korak prema nepoznatom.”

Sa 19 godina Aleksandra je završila međunarodnu školu i odlučila se da ne iskoristi brojne prilike za školovanje u inostranstvu, kako su to uradile njene brojne kolege, nego da ostane u Bosni i Hercegovini i upiše Fakutet političkih nauka u Sarajevu. “O tom fakultetu nisam ništa znala. Bilo je i milion komentara zašto baš to, kada sam imala priliku da studiram bilo šta drugo. Ipak, ta mlađa ja je napravila tu odluku i iskoristila sve što je ta odluka donijela na tanjir.”

Mlađima od sebe bi Aleksandra savjetovala da se ne koju kada donesu neku odluku, nego da iskoriste sve ono što im se ponudi u okviru te odluke. “Nekada to mogu biti prilike za različita volontiranja na fakultetu ili pokušaji da se uradi neka praksa. Ako završite bilo koji fakultet i shvatite da nije to ono što ste željeli, da se ne bojite napraviti korak u drugom smjeru. Ne dozvolite da vas neko stavlja u kalup: ,Tako su drugi, tako trebam i ja’, nego sami slušajte svoje odluke i koračajte svojim putem. Nemojte previše slušati druge, pa ni mene, nego slušajte ono što vi stvarno želite.”

Slušajte svoje srce, svoju glavu, ono što vam mozak govori. Ne mora značiti da je bilo gdje van ove zemlje bolje, ne mora značiti ni da će vam najbolje biti u ovoj zemlji. Najbolje je da se pridržavate svoje odluke i koraka koje vam ona donese na putu.” – zaključuje Aleksandra svoju poruku Misije Moguće.

Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.

Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.

Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.

Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.

Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.