Prvih mjesec dana: Mikro priče o običnim pobjedama umjesto brige o onome što je van naše kontrole
Svaki početak je težak, govore svi. Mjesec dana nakon zvaničnog početka, dodajem: početak Misije Moguće je i izazovan i ohrabrujući. Prvi intervjui popravili su mi raspoloženje, zajedno smo skupili vrijedne savjete i imam razloga da vjerujem da ima smisla nastaviti.
Svaki početak je težak, govore svi. Mjesec dana nakon zvaničnog početka, dodajem: početak Misije Moguće je i izazovan i ohrabrujući. Prvi intervjui popravili su mi raspoloženje, zajedno smo skupili vrijedne savjete i imam razloga da vjerujem da ima smisla nastaviti. Vjerujem da originalni online sadržaj, koji nije ograničen projektima niti sponzoriran velilkim novcima, ima svoje mjesto u digitalnom svijetu. Nadam se da će u narednih par mjeseci materijala biti dovoljno da našim mozaikom realnih iskustava i savjeta budemo korisni mladima koji traže ili kreiraju svoje prve poslove. Sam primjer da je moguće kreirati ovakav sadržaj bez velikih ulaganja je ideja i preporuka nekome ko ne zna otkud da počne i kako da se predstavi tražeći prvi posao.
Prva priča ticala se mentalnog zdravlja. Ivana Barišić je pričala o tome kako je pobijedila depresiju, a između redova se moglo čuti koliko stigme je vezano za nevidljive bolesti i stanja. Namjerno sam počela sa temom koja mnogima izgleda kao teško i osjetljivo pitanje, a Ivana je svoje iskustvo i savjete ponudila nadajući se da nekome mogu pomoći. Pričale smo o “bolesti duše”, i o tome da put od stigme do lijepe riječi može bukvalno nekome spasiti život. Posebno nama koji se ustručavamo tražiti pomoć u bilo čemu, ova priča može biti još važnija. Čini mi se da je još bitnije da Ivaninu priču čuju mladi, tako krhki pred očekivanjima okoline i imperativima dojma kojeg ostavljaju pred drugima.
Naredni četvrtak u 4, uslijedio je interview sa Sanjom Hajdukov, poduzetnicom i kolumnisticom, čija je poruka bila o razlici između teorije i iskustva. Podsjetila me na njenu ranije objavljenu priču koju citiram kad me pitaju je li me strah da će mi neko ukrasti ideju. Osim što odgovaram da bih voljela da svako od osam milijardi ljudi na svijetu napravi nešto slično ovome i kreira svoju Misiju Moguće, ukratko prepričam tu priču, koja govori o gospođi koja je redovno dočekivala goste servirajući sjajne kolače koje su svi hvalili. Na kraju svakog druženja diktirala je recept gošćama koje su ga rado zapisivale. Poenta priče bila je u tome da je gospođa kolače za goste kupovala u slastičarnici, a recepte izmišljala – jer je gotovo sa sigurnošću mogla pretpostaviti da ih niko neće testirati. Upravo je tako i bilo – iako je mnogo onih koji žele uraditi nešto, samo se manjina odluči da nešto i uradi, a i od njih – tek manjina na tom putu ustraje.
Akter u narednoj epizodi bio je Faruk Hadžić, ekonomski analitičar i predavač na Sarajevo School of Science and Technology. Razgovarajući s Farukom, zaključili smo da – iako se važne i velike promjene često ne postižu brzo, ipak je nešto i moguće postići.
Faruk Hadžić svoje znanje shvatio je kao odgovornost da podijeli svoja razmišljanja i da učini javnim ono što on zna, , pisanjem ekonomskih analiza i objavama na internetu. Vjerujući da nas ekonomska pismenost štiti od manipulacija, Faruk je počeo dijeliti svoje znanje na mrežama koje su mu bile dostupne, a uskoro su mu se počeli javljati novinari i mediji sa upitima za komentare i izjave. Faruk je pojasnio da svoje mišljenje nikad ne nameće, nego samo ponudi kako bi pokrenuo konstruktuvnu raspravu: „Da biste ostvarili velik broj pratilaca na društvenim mrežama za ono što pišete i objavljujete, prvo biste trebali biti stručnjak u svojoj oblasti. Ne bi se trebali ustručavati da date komentar ili da se „obračunate“ s nekom temom, čak i kad bi bila kontroverzna.“
U prvih mjesec dana upisujem i interview sa Brankom Novosel, znanstvenicom i poduzetnicom koja sebe opisuje kao osobu koja voli ”sve živo”. Vjeruje da je u pozadini svega toga baš njena uloga učiteljice, i pričala je o tome kako je pomogla mladoj generaciji da pobijedi strah od matematike, te kako je moguće postati “direktor svog svemira”.
”Da bismo mogli biti sa manje stresa, a sa više užitka u poslu i životu, moramo prije svega znati upravljati sa svojim mislima, emocijama, reakcijama, stresom i tek onda to možemo prenijeti na druge.” – kazala je Branka i dodala da su tinejdžeri najizazovnija generacijska demografska grupa u Hrvatskoj, što se tiče stresa i mentalnih izazova. “Oni nemaju nikakve alate da se suoče sa nepredvidivim teškim okolnostima, velikim očekivanjima, hormonima i drugim životnim situacijama. Najgore je što niko sa njima o tome ne razgovara, i ništa im ne nudi, a postoji toliko jednostavnih i moćnih tehnika, kojima mogu drastično poboljšati svoj život.”
Uz objavljene, do sad sam prikupila sjajne primjere, prijave i ideje za još nekoliko mjeseci. Najteže od svega je održati ritam (jer jedva čekam da podijelim sve sjajne priče koje sam skupila), i živjeti sa tehničkim nesavršenostima – za koje ipak mislim da daju dozu autentičnosti i originalnosti. Za naredne epizode spremni su blogeri, novinari, aktivisti, kreativci, a dodatne ideje se konstantno multipliciraju. Radujem se!
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.