Ana Kotur: Svako od nas može pronaći nešto u čemu je dobar
Ana Kotur je mlada žena koja se izborila za svoj prostor i za svoj glas. “Po zanimanju pravnica, po opredjeljenju aktivistica, a po situaciji novinarka i blogerica. To su neke stvari koje sam ja radila u proteklih deset godina i koje su me učinile prepoznatljivom.”
Ana Kotur je mlada žena koja se izborila za svoj prostor i za svoj glas. “Po zanimanju pravnica, po opredjeljenju aktivistica, a po situaciji novinarka i blogerica. To su neke stvari koje sam ja radila u proteklih deset godina i koje su me učinile prepoznatljivom.”
Ana kaže da je bitno revidirati prespektivu po kojoj “osobe sa invaliditetom sve mogu samo ako društvo bude dovoljno dobro prema njima”, jer se tako pred njih stavlja još jedna prepreka, dodata već nezavidnoj situaciji.
,,Rekla bih da nisam pristala na ono što osobe sa invaliditetom u bosanskohercegovačkom društvu jesu. Nisam pristala na ono što nam se servira kao slika o osobama sa invaliditetom, već sam postavila zahtjev da svako od nas pronađe ono u čemu je dobar.” Željela je da pokaže da i oni koji su u manje povoljnoj situaciji mogu da naprave nešto dobro iz te situacije.
“Invaliditet se ne bira; niko od nas ne bi svjesno izabrao invaliditet. Možemo da biramo način na koji ćemo se ponašati sami prema sebi, i način na koji ćemo invaliditet adresirati prema okolini jer invaliditet jeste dio okoline, nije samo naše lično svojstvo. I kao treće – šta taj invaliditet uradi od našeg života, to je vrlo važno. Želim da to ostane kao slika u sjećanju nakon ovog razgovora, i onima koji imaju invaliditet i onima koji nemaju.”
Ana kaže da je svoju pravnu struku shvatila veoma ozbiljno jer je bila ograničena izborima koje je mogla da napravi. Kada je počela da izučava oblast prava shvatila je da ne postoje pravnici koji se bave temama invaliditeta. Iako njena životna situacija nije bila povezana s poslom, stalno je nailazila na prepreke u poslu zbog svoje životne situacije.
Kada je 2017. htjela da polaže stručni, a zatim i pravosudni ispit, naišla je na situaciju da ne može da plati naknade za ta dva ispita. “Prvu sam riješila, jer je bila manja, to sam riješila jednom manjom jednokratnom pomoći. To je bilo po principu: ,Dobar dan, žao mi je ja nemam, možete li vi meni pomoći’, što je ružno jer kada uradimo nešto za sebe i za zajednicu, valjda trebamo proces potvrđivanja tog kvaliteta, a ne stalno vraćanje na početak da nešto ne možemo.”
Druga situacija je bila kada je prepoznala priliku da promijeni Zakon o radu Brčko distrikta, koji je zadnji usvojen u BiH, i da ženama sa invaliditetom da jedini resurs koji nemaju, koji svi mi svakodnevno gubimo, a to je vrijeme.
“Vrijeme je jedini resurs koji ne zahtijeva ništa posebno i koji ne traži nikakav poseban angažman institucija. To jeste, da žene sa invaliditetom imaju pravo na duže porodiljsko odsustvo.” Ana nije htjela da pristane da bude kako kaže, još jedna korisnica socijalne pomoći, koja će sjediti i kritikovati ono što nema. Umjesto toga, ona je u tom trenutku prepoznala šansu za promjenu i odlučila da usmjeri poruku prema onima koji mogu donijeti odluku.
“Moj način je bio: ,Ovo vam je izuzetna šansa i vi imate priliku da mijenjate neki svijet. Ne znam koliko će žena sa invaliditetom koristiti to pravo. Ne znam koliko će osoba sa invaliditetom dobiti šansu zahvaljujući baš tome, ali hajde da pokušamo.”
Kada je riječ o izvlačenju pouke, vjeruje da ona nikada nije gotova, da nije jednostavna i jednosmjerna kako se čini na prvu.
“Koristimo svaku priliku koja nam se da, svaku priliku koju stvorimo. Svaka kriza je šansa za nešto novo, kako bi to rekli new age filozofi. Nisu to nužno krize, to su situacije u kojima stagniramo ili imamo rutinu koja nam se ne dopada, ali postoji mogućnost da se to promijeni. Nijedno svojstvo koje nismo birali zapravo ne određuje sve što jesmo, na nužno negativan način.”
Ističe da to ne znači da od svojih negativnih svojstava treba praviti biznis, na negativan način, kako se to zna desiti nego stvoriti neku novu vrijednost. “Vrlo često stanem i pitam se, da li bi mlađa ja bila zadovoljna osobom koja sam danas. Vrlo je važno imati svijest da odgovaramo sebi, da smo dužni sebi ono što želimo i da ne postoji granica da se to ostvari.”
Anina poruka mlađoj sebi mogla bi se sažeti u par rečenica: ,,Rekla bih joj da istraje, to je prosto neminovno. To je proces za koji nam malo kažu, i ostanemo podijeljeni između početne faze i vrha do kojeg stignemo. Sa druge strane, možda bih ja poželjela da se vratim malo unazad, da malo više uživam. U želji da postignemo rezultat to često zaboravimo, a zapravo je vrlo važno da bi postali osoba kakva želimo biti.” – zaključuje Ana.
Misija Moguće je virtualni prostor za međugeneracijsku sinergiju i popravljanje raspoloženja na vrlo ozbiljan način.
Umjesto o problemima, pričamo o rješenjima.
Ne pričamo o razočarenjima, nego o mogućnostima, jer se iz svakog problema može dobiti inspiracija za neko rješenje ili poduzimanje nečega.
Na taj način, umjesto naučene bespomoćnosti, promoviramo načine za savladavanje prepreka i ono što smo kroz to naučili.
Želite dati doprinos Misiji Moguće? Javite se.